Infrastruktura (Stamford Bridge i Cobham)

[quote name='TrueBlue' timestamp='1340407916' post='60624']
Inace ne volim da pisem romane pa necu ni ovom prilikom.Chelzi kao klub u svojoj dugoj historiji koliko velikoj neka drugi sude,nikada nije mjenjao stadion.To je jedna od istinskih pokazatelja koliko je klub specijalan,ja sam jedan od onih koji jako cijene historiju a pod historijom ne smatram samo trofeje.Stadion je imao kapacitet sa oficijalnom potvrdom oko 80+ hiljada da bi se kasnije izgradio East Stand danasnji i klub je bio u novcanim problemima zbog toga.U 90-tim je kompletiran stadion iako nema kapacitet kao Unitedov i Arsenalov meni je najbolji i najdrazi.Nije ga moguce prosiriti jer je podrucje oko stadion jako naseljeno a ima i pruga iza stadiona.Vlasnici terena su vec odbili da prodaju udio,odbijena je i molba da se predje na kultnu Battersea lokaciju da bi mogli Malezijci graditi svoje biznis carstvo.Sve u svemu Romane nadji drugi nacin,odbijam da se dira u historiju kluba,tradicija prije svega.
[/quote]

Nije baš točno da se ne da proširit bila je izrađena čak i studija oko toga no taj projekt je poprilično skup i nije toliko isplativ.Izračunali su da bi bilo jeftinije izgradit novi stadion od početka nego obnavljat SB.Napomenuli su da kad bi Bridge išli širit da bi mogli u ovom trenu dobit maksimalno oko 65 tisuća mjesta.
kad se uzme sadašnji kapacitet to bi onda bilo oko 24 tisuće.
Ne isplati im se davat oko 600 mil funti koliko su procijenili radove za 24 tisuće mjesta već bi onda išli na soluciju izgradnje novog stadiona.
Da ti malo doćaram Arsenalov stadion je koštao oko 430 mil funti( kapacitet 60000)
olimpiski stadion (80000 kapacitet) 486 miliona.
Još jedna važna stavka tamo gdje se nalazi sadašnji stadion Chelsea je skoro i najskuplje zemljište.

Sve je to lepo,treba poštovati istoriju ali Čelzi više nije "prosečan klub",sad se svake godine bori za titulu evropskog šampiona,da bi ostali u vrhu potreban nam je veći stadion. Igrači primaju velike plate ogromni su to troškovi,treba nam "svaki dinar",dal treba uopšte nabrajati kapacitet stadiona timova poput Barselone,Reala,Borusije D....Nužnost za tim nije iz proistekla iz nekog inata,to je sasvim logičan potez s obzirom na napredak koji je Čelzi ostvario poslednjih godina,pri tom ne mislim samo na uspeh postignut na sportskom planu,Čelzi se nalazi medju 50 najbogatih sportskih klubova na svetu,kako bi ova imperija nastavila da raste nužno je rešiti rekao bih goruće pitanje kapaciteta stadiona. Roman je do sada uložio novac,obezbedio klubu moderan trening centar,ulaže u akademiju,mlade igrače,vidite i samo koliko se sve to danas isplatilo.Siguran sam da je predsednik kluba svestan istoriskog značaja ovog objekta,tradicije i mesta koji ovaj stadion zauzima u srcima svih njegovih navijača...avaj na svojoj grbači ima dosadnog Platinija,ženu iz prvog braka,bilans prihoda i rashoda....taštu....tradiciju i istoriju,strašno,sve je to tako komplikovano.

Jbg od ljubavi se u savremenom sportu ne živi

Cobham trening centar koji je zvanicno otvoren 2007 godine, Chelsea je kostao 20 miliona funti. Izgradnja je trajala 4 godine, a prostire se na 140 ari u oblasti Surrey.
Trening kamp cine 6 terena po standardima Premier Lige, teretane, media centar, rehabilitacioni bazeni i sl.
[b] [img]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/ru/0/06/Cobham_Training_Centre.jpg[/img][/b]

[img]http://www.fieldmansaccessfloorsltd.com/images/sce/chelsea-cobham-4.jpg[/img]
[img]http://www.technal.co.uk/upload/Technal.co.uk/News/chelsea-academy-01_322x215.jpg[/img]
http://www.chelseafc.com/page/LatestNews/0,,10268~1372683,00.html

Pogledao sam 45-minutni film snimljen po otvaranju ovog kompleksa i preporučujem vama isto. Jedan vrhunski trening centar, koji može služiti i za mnoge druge stvari. Nešto fakat impresivno.

[quote name='Wisey' timestamp='1344031485' post='68722']
Pogledao sam 45-minutni film snimljen po otvaranju ovog kompleksa i preporučujem vama isto. Jedan vrhunski trening centar, koji može služiti i za mnoge druge stvari. Nešto fakat impresivno.
[/quote]

Cim postavis link

[url="http://www.sportal.rs/news.php?news=80297"]http://www.sportal.rs/news.php?news=80297[/url] Ovo obavezno procitajte !!

[b] Stamford bridž - savršen način da potrošite novac u Londonu, čak i tokom Igara[/b]


"Dolazite iz Srbije, hej pa vi ste ovde zbog Branislava Ivanovića", oduševljeno je konstatovao vodič na stadionu londonskog Čelsija, aktuelnog prvaka Evrope i jednog od najbogatijih i najpopularnijih fudbalskih klubova na svetu.

"Uh, kad se samo setim kako je dao dva gola glavom pre tri godine protiv Liverpula, pa onda golčina protiv Napolija u Ligi šampiona", nastavljao je Englez svoju priču, dok je reporterima Tanjuga naplaćivao ulaznicu od simboličnih 25 funti za razgledanje stadiona i posetu klupskom muzeju.

"Jes, jes, Ivanović, ali i Vidić je iz Srbije, zar ne? Uh, šteta što ne igra kod nas, ne volim Mančester Junajted, ali 'Nemandža' je jedan od najboljih na svetu“, pričao je Džon, mladić od tridesetak godina, koji očigledno uživa u svom poslu.


Čelsi je osnovan 1905. godine, ali njegova zlatna era kreće tek 2003. kada je vlasnik kluba postao ruski milijarder Roman Abramovič. Nije žalio novca, kupovao je i što je trebalo i što nije, doveo je Žozea Murinja, posle i Karla Anćelotija, osvojio je tri Premijer lige, još desetak kupova, ali je tek ovog proleća pod vođstvom Roberta Di Matea konačno prvi put u istoriji postao prvak Evrope.

"Dobrodošli na stadion šampiona Evrope. Sećate li se kako je Drogba dao gol Bajernu u Minhenu ili kako je Čeh odbranio penal Robenu", objašnjavao je Džon grupi od tridesetak ljudi, iz raznih delova planeta, od Amerike do Australije i Južne Afrike. Naravno, i Srbije.

"Hej, Srbi, jel znate po čemu je poznato ovo ogledalo?", obratio nam se Džon utrenutku dok smo obilazili gostujuću svlačionicu.

"Pa, ovde je Bekam nameštao frizuru, a Kristijano Ronaldo je jednom ostao tri sata jer nije mogao da napravi frizuru kako je on hteo. Priznajemo da nam malo nedostaje. A vidite li gde je tabla za taktiku, pa logično, iza vrata, da protivnik ne može nišsta da pripremi", oduševljavao je Džon sve goste, koji su već u tom trenutku konstatovali da nisu bacili novac.

Otkrio nam je Džon da nije slučajno što gostujuća svlačionica ima samo šest tuševa i dva stola za mašažu, dok domaći igrači imaju na raspolaganju dvostruko više.

"Ali, to samo kad igramo protiv Junajteda, ovaj jedan sto za masažu je mali za Runija, pa on mora da ih sastavi", i dalje je blistao Džon.

Usledila je selidba u domaću svlačionicu, dresovi svih igrača stajali su spremni kao da će utakmica svakog momenta da počne.

"Svako ima svoj ormarić, Azar je nasledio mesto od Drogbe. Vidite li ove dve pregrade u ormariću Fernanda Toresa. Jedna je da on ostavi sitan novac, a druga da rivali šalju svoju ponude", pričao je Džon, kad smo ga prekinuli pitanjem.

"Džon, Marko Marin je dobio mesto pored Ivanovića. Znaš li zašto?

"Ha ha ha ha, naravno da znam, pa on je originalni Srbin, samo igra za nemačku reprezentaciju", pokazao je Džon koliki je majstor svog posla.

Usledilo je naravno nezaobilazno fotografisanje, pa izlazak na tribine stadiona.

"U ovoj gore loži sedi gazda Roman, pored njegove ima još 17 VIP loža čije iznajmljivanje košta milion funti godišnje“, rekao je Džon i zaledio srca svih turista, a pogotovo nama Srbima.

Odlazak u zvaničnu klupsku prodavnicu i ceh od 20 funti za dve majice, na popustu, lakše nam je pao.

Uostalom, kada smo videli koliko ljudi troše novac na razne "gluposti" bilo nam je jasno zašto Abramovič bez problema može da iskešira 50 miliona funti za Fernanda Toresa.

Na kraju "tura" stigao je red i na Čelsijev muzej, ruku na srce, sve je to lepo, i tradicija i istorija, ali kao da nema dovoljno titula. Jeste, odnedavno je tu i onaj najvažniji trofej evropskog fudbala, popularni "Klempavi", ali Srbima on i nije preterano zanimljiv - imamo ga u Beogradu već više od 20 godina, zar ne?

E, pa dobro je, da su bar po nečemu iza nas.....

[quote name='trebevic' timestamp='1340535147' post='60848']
[media][media]http://www.youtube.com/watch?v=SCM5ETcY0RU[/media[/media]]
[/quote]

Ako je ovo ono sto je Roman hteo da sagradi...

Ako sam fulio temu,oprostite,ali mislim da vrijedi procitati,ako neko neke detalje nije znao

Prvi pocetci Chelsea nastaje 1896. godine, kada je fudbalski entuzijasta Henry Augustus "Gus" Mears i njegov brat Joseph Mears kupili su Stamford Bridge Athletics Ground u Fulhamu. Imali su puno peripetija kada su htjeli kupiti Fulham FC jer je vlasnik kluba upravo u to doba umro. Onda je Gus odlucio da jednostavno osnuje novi klub. Mada lociran u Fulhamu, i kako je Fulham vec imao svoj klub, u jednom pabu 1905. godine nastao je Chelsea FC. Prvobitan nadimak bio im je "penzioneri" (nesto kao Kospicari MrBlue ), a plavu boju preuzeli su od Lorda Chelsea. Kako se zbog protesta Fulhama i Tottenhama (fuckin' Yids!) nisu mogli pridruziti Juznoj ligi, ljudi iz CFC su predali molbu za prijem u Football League, gdje su i primljeni.

Prva zvanicna utakmica Chelsea bio je poraz od 1:0 protiv Stockport Countyja na gostovanju, a prva domaca utakmica (inace prijateljska)odigrana je protiv Liverpoola. Chelsea je pobijedio 4-0. MrBlue

Chelsea je dugo kuburio po raznim ligama i sa malo uspjeha. U to vrijeme (do pocetka 50-tih) Chelsea je cesto bio predmet podrugljivih pjesmica poput "When Chelsea Won The Cup" i tome slicno. Jedne godine CHE je jedva izborio opstanak u triler-zavrsnici, i to zbog gol razlike, kada je pobijedio Boltona sa 4:0 a Sheffield je pobijedio Everton sa 6:0. Tome je dosao kraj pocetkom 50-tih godina, kada na mjesto menadzera dolazi legendarni Ted Drake. Drake prvih par godina nije imao previse uspjeha u prvenstvu, ali je napravio revoluciju u omladinskom pogonu. Sezona 1954-1955, dakle na proslavu 50 godina kluba. Chelsea je po prvi put prvak Engleske. Bas na kraju te sezone osnovan je Kup sampiona (danasnja Liga prvaka), ali Chelsea nije igrao jer su gospoda iz FA smatrala da prednost mora imati domace prvenstvo. U zastupanju te ideje prednjacili su, pogadjate, ljudi iz Manchestera i Arsenala. Svaka cast Liverpoolu koji su trazili da i enleski klubovi igraju u ovom takmicenju. Uglavnom, Chelsea nikada nije odigrao utakmicu protiv svedskog Djurgartena.

Chelsea polako ali sigurno stice veliku popularnost. Imidz kluba, kultni igraci i karizma koja je okruzivala klub konstantno su skretali paznju na sebe. Tokom 60-tih redovni gledaoci utakmica CFC bili su Michael Caine, Steve McQueen, Raquel Welch, Terence Stamp i Sir Richard Attenborough (reziser Ghandija, inace dozivotni podpredsjednik CFC).

Ali na terenu nije islo bas najbolje, tako da je CFC 1961. godine opet ispao u 2. ligu. Onda na celo kluba dolazi Tommy Docherty, 33-godisnji igrac-trener, koji pravi pravu revoluciju u klubu. Striktna disciplina bila je baza Dochertyjevog rada, rasprodao je starije igrace i na njuihovo mjesto doveo mladje talentovane fudbalere. Ponovno prikljucenje drustvu najboljih osigurano je tesko izvojevanom pobjedom u gostima kod Sunderlanda i domacom pobjedom u zadnjoj utakmici protiv Portsmoutha od 7:0.

Chelsea je iduce sezone, 63/64, igrao u 1. ligi saa mladim timom ciji su igraci bili mahom iz CFC skole. Medju njima bio je i Terry Venables. Na kraju sezone zavrsili su kao peti, a taj tim poznat je po prekrasnoj atipicnoj igri (za Engleze) od noge do noge i sa ofanzivnim bekovima. Zbog toga ih je velika njemacka reprezentacija 2 puta zvala 'na prijateljski megdan'. CFC je jednu utakmicu protiv Franza Beckenbauera, Uwe Seelera, Berti Vogtsa i drustva dibio sa 3:1 a druga utakmica zavrsena je 3:3. Chelsea se borio za titulu sa Manchesterom i Leedsom, a osvojili su League Cup pobijedivsi Leicester.

Ali poceli su problemi u svlacionici. Temperamentni Docherty stalno se svadjao sa glavnim igracima, posebno sa Venablesom. Zbog toga je ekipa izgubila u prvenstvu protiv ManU, a izgubili su i u polufinalu FA Kupa protiv Liverpoola. Ipak, do kraja je ostalo 4 utakmice a CFC je bio na vrhu tabele. Tada Docherty salje kuci OSAM kljucnih igraca jer nisu postivali karantin, medju njima Venables, Graham, Bridges, Hollins i McCreadie. Utakmicu protiv Burnleya CFC gubi sa 6:2 i snovi o tituli su rasprseni. Chelsea na kraju zavrsava na 3. mjestu.

U Kupu sajamskih gradova (danas Kup UEFA) CFC pobjedjuje Romu (kada su smrdljivi zabari iz mraka napali Dochertyja!), 1860 München i AC Milan (ovu zadnju bacanjem novcica nakon nerijesenog ishoda), ali nepremostiva prepreka bila je Barca u polufinalu. Bilo je 2:0 u Londonu i 0:2 u Barceloni, pa je bacanjem novcica odluceno da treca utakmica bude igrana u Barceloni, gdje je domaci tim pobijedio sa 5:0. Docherty je tada odlucio da napravi presjek i podmladi ekipu. Venables, Graham, Bridges i Murray su prodati, kupljen je sjajni skotski krilni napadac Cooke, zatim Tommy Baldwin, a iz omladinskog pogona dosao je vrlo talentovani napadac Peter Osgood (RIP).

Ovaj presjek se isplatio jer je u oktobru 1966. godine, na krilima fenomenalnog Osgooda, Chelsea bio na celu tabele kao jednia neporazena ekipa. Ali u utakmici League Cup-a Osgood lomi nogu, te CFC odmah reaguje i kupuje Tonyja Hateleya. Ali Hateley je bio pravi Husref, igrao je uglavnom (ili samo) glavom, sto nije odgovaralo ranije pomenutoj igri CFC-a. Na kraju su zavrsili na 9. mjestu. Zanimljivo je da je te godine CFC igrao u polufinalu FA Kupa protiv Leedsa. Gol za CFC postigao je 'glavas' Hateley, a Leedsu su ponistena dva, kako kazu, cista gola. Od te utakmice navodno datira ogrnomo rivalstvo i mrznja izmedju CFC-a i Leedsa.

U finalu je CFC igrao protiv fuckin' Yidsa. Prva utakmica Chelsea na Wembleyu. Mladi igraci su podlegli pritisku, a u timu Tottenhama igrao je osvete zeljan Venables. Yidsi su dobili 2:1. Ubrzo nakon toga Docherty je dobio otkaz...

Nedostatak Dochertyja, u kombinaciji sa rekonstrukcijom Stamford Bridgea, doveo je do jako teskih vremena za CFC. Nekoliko puta su ispadali i vracali se u 1. ligu. 1981. godine, Brian Mears daje ostavku na mjesto predsjednika kluba (inace sin Gusa Mearsa), i 76-godisnja vladavina Mearsovih je okoncana. Godinu dana kasnije klubu prijeti finansijski kolaps i niko od odgovornih ne zeli preuzeti klub. Ali tu nastupa ambiciozni menadzer Ken Bates, koji kupuje klub, necete vjerovati, za JEDNU FUNTU. Bates je odbio da kupi stadion i preuzme dugove, ali je bio pravi fajter. Ipak, navijaci mu nisu bili bas naklonjeni nakon njegovog ekscentricnog prijedloga da oko terena postavi elektricnu ogradu (?!?!). Bates se ipak svim silama borio da stadion ne padne u ruke Marler nekretnina, kojima je svoje akcije u klubu prodao brat Briana Mearsa, David.

Sezona 82-83 bila je najgora u istoriji kluba. CFC igra u drugoj ligi, i nakon dobrog pocetka sezone neshvatljivo pada u formi i 9 utakmica je bez pobjede. Finansijska situacija je katastrofalna i klubu prijeti ispadanje u 3. ligu, sto bi vjerovatno znacio i konacni kraj kluba. Ali cuva Bog Zelj... pardon Chelsea svog! U pretposljednjoj utakmici sezone Walker je sjajnim golom iz daljine pogodio za pobjedu od 1:0 protiv jos jednog borca za opstanak, Bolton Wanderersa. Chelsea ostaje u 2. ligi.

U ljeto 1983. godine dogodio se kljucni preokret. Za 500 hiljada funti koliko je klub sakupio menadzer John Neal vrlo pametno kupuje vrlo korisne, a ne toliko skupe igrace. Napadac Dixon, krilo Nevin, veznjak Spackman i golman Niedzwiecki pridruzili su se povratniku Hollinsu, koji je inace bio igrac-trener. Dixon je nagovorio Neala da dovede i odlicnog Speedieja, i ova napadacka kombinacija zasluzna je za skoro 200 golova u 3 sezone.

Novi Chelsea zapocinje sezonu 83-84 sa pobjedama od 5:0 nad Derby Countyjem, 5:3 protiv Fulhama i 4:0 protiv Newcastlea. Najsladja pobjeda ipak je bila ona od 5:0 protiv Leedsa. Proslava titule osvajaca 2. lige obiljezena je jednim od najvecih gostovanja navijaca CFC-a i engleskih klubova uopste (ne racunaju se finala kupova) protiv Grimsby Towna u Lincolnshireu.

Po povratku u 1. ligu Chelsea igra vrlo dobro i te sezone zavrsava na 6. mjestu. Posebno treba izdvojiti utakmicu polufinala protiv Sunderlanda. Prvu utakmicu Sunderland je na krilima bivseg 'Bluesa' Walkera pobijedio sa 2:0, a na Bridgeu je bilo 2:3. Navijaci CFC-a su poludjeli, prave jedan od najvecih navijackih nereda ikad vidjenih, prvo na travnjaku a poslije i po ulicama Londona.

Chelsea se iduce sezone bori za titulu. Ali zbog dugotrajnih povrijeda Dixona i Niedzwieckog CFC opet pada na tabeli. Ipak, u proljetnom dijelu prvenstva Chelsea se opet vraca, i to velikim pobjedama protiv ManU na Old Traffordu od 2:1 i istim rezultatom protiv West Hama na Upton Parku (inace, ova utakmica je kostala WH titule te godine MrBlue ). Tada je Chelsea imao samo tri boda manje od vodeceg Liverpoola. Ipak, u preostalih 5 utakmica CFC je sakupio samo jedan bod i zavrsio na kraju na 6. mjestu. Tada se igrao i Full Members Cup umjesto League Cup-a, a Chelsea je u finalu pobijedio Manchester City sa 5:4 na Wembleyu, a Speedie je postigao het-trik. Inace, utakmica za infarkt, jer je CFC vodio sa 5:0, a krajnji rezultat sve govori...

Ali vec iduce sezone CFC je zavrsio na 14. mjestu. Speedie i Spackman su prodati, a u martu iduce sezone Hollins je dobio otkaz kako je klub opet bio suocen sa ispadanjem. Novi trener Campbell nije uspio sprijeciti ispadanje, kako je Chelsea izgubio u onim play-off utakmicama protiv Middlesbrougha. I na toj utakmici navijaci CFC-a su napravili belaj tako da je naredne sezone klub igrao pred praznim tribinama 6 utakmica. Ipak, Chelsea se ekspresno vraca u prvu ligu sa 99 poena, 17 vise od drugoplasiranog Manchester Cityja.

Chelsea pod vodstvom Campbella u sezoni 89-90 zavrsava na 5. mjestu. Bas te godine obustavljena je zabrana za engleske klubove na ucesce u euro-takmicenjima, ali te godine u Kup UEFA isla je samo drugoplasirana Aston Villa. U istoj sezoni CFC ponovo osvaja Full Members Cup pobjedom nad Middlesbroughom u finalu na Wembleyu od 1:0. Campbell daje otkaz iduce sezone a na njegovo mjesto dolazi Ian Porterfield, koji se sa klubom kvalifikovao za ucesce u prvoj sezoni Premier League. Odmah iduce sezone na njegovo mjesto dolazi David Webb, a vec na kraju sezone i on je zamijenjen. Novi trener je Glenn Hoddle koji je te sezone izborio plasman u Premier Ligu kao igrac-trener Swindon Towna.

1992. godine, nakon citave decenije neizvjesnosti oko Stamford Bridgea, vucaranja po sudu, pa i "Save the Bridge" kampanje, Bates je konacno 'izradio' smradove iz nekretnina, i to tako sto ih je 'ulovio' u nezgodnom trenutku kada su dozivjeli pad na berzi i brze-bolje predao slucaj sudu. Odmah osniva fondaciju "Chelsea Pitch Owners", koji su inace 1997. godine otkupili kompletan stadion i osigurali da se takvo nesto nikad vise ne desi. Otpoceli su radovi na obnovi stadiona, i zavrsen je SB klakvog danas poznajemo.

Hoddle je prvu sezonu jedva opstao u prvenstvu, ali je doveo CFC do finala FA kupa. U finalu su igrali protiv slavnog Manchester Uniteda. CFC je te sezone uprkos generalno losoj formi pobijedio ManU sa 1:0 i kuci i na strani. U finalu je na poluvremenu bilo 0:0, a onda smijesni sudija u 5 minuta poklanja 2 penala Manchesteru. Na kraju je bilo 4:0. Ipak, ManU je te godine bio u LP a Chelsea je igrao u KPK. U polufinalu ih je izbacio kasnije osvajac trofeja Real Zaragoza.

Chelsea je tada imao dobar tim, sa legendarnim kapitenom, fajterom Dennisom Wiseom. 1995. godine dovedeni su legendarni Ruud Gullit, Mark Hughes i Dan Petrescu. Hoddle je na kraju sezone bio 11., dosao do polufinala FA kupa i na kraju dao otkaz jer je postao selektor Engleske reprezentacije.

Gullit postaje igrac-trener u sezoni 96-97 i odmah dovodi Viallija, Franka Leboeufa, Roberta Di Mattea i jednog od najvecih igraca svih vremena, Gianfranca Zolu. Njima se kasnije pridruzuju Gustavo Poyet i Tore André Flo. Njihovu igru zbog ljepote zvali su "sexy football", ali je stara boljka ostala - Chelsea je gubio titule i trofeje na "malim" klubovima koje su morali pobijediti.

Gullit sa CFC-om osvaja FA Kup. To je bio pohod za pjesmu! U osmini finala CFC gubi 2:0 od Liverpoola i na poluvremenu na teren izlazi legendarni Mark Hughes (danas trener Blackburna). Odmah zabija gol i samo par minuta kasnije namjesta fenomenalan gol za Zolu. Pred kraj utakmice Vialli postize jos 2 gola za pobjedu. U finalu CFC na Wembleyu igra protiv Middlesbrougha, a Di Matteo postize najbrzi gol u finalima FA Kupa svih vremena nakon samo 43 sekunde. Na kraju je bilo 2:0.

Zbog nesuglasica sa upravom Gullit u iducoj sezoni dobiva otkaz a na mjesto igraca-trenera dolazi Vialli. Odmah osvaja 2 trofeja, League Cup (opet protiv Middlesbrougha na Wembleyu i opet 2:0 i opet Di Matteo daje gol! MrBlue ). Chelsea se plasirao u finale Kupa pobjednika Kupova dramaticnom pobjedom nad Vicenzom. Prva utakmica u Italiji zavrsena je 1:0 za domacine, a Vicenza postize gol i na Stamford Bridgeu. Opet Hughes pravi lom i utakmica zavrsava 3:1 za CFC. U finalu je protivnik snazni Stuttgart sa Balakovom i Bobicem. Teska utakmica, igra se cvrsto, ali ne bez prilika. U 71. minuti u igru ulazi Zola i 17 sekundi kasnije daje gol! CFC osvaja KPK! Nakon toga CFC je osvojio i evropski Superkup pobjedom od 1:0 nad prvakom Evrope Realom golom Viallija.

Iduce sezone, 98-99, sve oci bile su uprte u "plavo cudo". Ali opet stara boljka - CFC gubi na svom terenu od West Hama i igra nerijeseno protiv Middlesbrougha, Leicestera i Sheffield Wednesdaya, te na kraju zavrsava na 3. mjestu, iako su na Bozic bili na 1. poziciji. U oba kupa CFC ispada u cetvrtfinalu, a Mallorca ih izbacuje u polufinalu KPK. Ipak, Chelsea se po prvi put kvalifikovao u Ligu prvaka.

U najeminentnijem evropskom takmicenju CFC se pokazao kao izuzetan tim. Prosli su Milan i Lazo, Galatasaray je poderan sa 5:0 u Istanbulu, a u cevrtfinalu ih ceka Barcelona. U Londonu CFC vodi sa 3:0 i tek pred kraj utakmice Luis Figo (#$^$%@#!) daje gol koji ce se pokazati kljucnim u uzvratnom susretu. Utakmica u Barceloni jedna je od najboljih utakmica LP svih vremena, prema misljenju mnogih. Barca vodi 2:0 i nakon greske... ne mogu da se sjetim kojeg igraca Barcelone... Flo smanjuje na 2:1. Babayaro dobiva crveni karton. Rivaldo fula penal. Ipak, pred sam kraj Barca postize gol za 3:1. Igrac manje itekako se osjetio u produzecima. na kraju je bilo 5:1, ali su "Bluesi" Camp Nou napustili podignute glave!

Chelsea je u sezoni 1999-2000 bio prava internacionalna kolonija, u klubu su i Ed de Goey i Didier Deschamps. CFC opet osvaja FA Kup, i to u posljednjem finalu na Wembleyu prije rekonstrukcije. Porazena je Aston Villa golom, pogadjate, Di Mattea. Takodje je osvojen i Charity Shield pobjedom od 2:0 protiv Manchester Uniteda.

Vialli je potrosio blizu 26 miliona funti na pojacanja te sezone. Doveden je Jimmy Floyd Hasselbaink i talentovani Eidur Gudjohnsen. Ali i Vialli zbog slabe forme tima dobiva otkaz a na njegovo mjesto dolazi Talijan Claudio Ranieri. Ranieri odrzava CFC u gornjem dijelu tabele, ali i preuredjuje, odnosno podmladjuje tim prodajom Wisea i Poyeta i dovodjenjem Terryja iz omladinskog pogona, te kupovinom Gallasa, Lamparda i Jespera Gronkjæra.

Ipak, opet se javljaju finansijski problemi, kako rezultati nisu pratili ambicije i potroseni novac. Ali Ranieri uspijeva ponovo odvesti CFC do Lige prvaka osvajanjem 4. mjesta, i to u direktnom dvoboju protiv Liverpoola. Bilo je 2:1 za Bluese u nezaboravnoj utakmici.

Bates se ipak odlucuje na prodaju kluba u junu 2003. godine, i to za 60 miliona funti. Njegova zarada procijenjena je na 17 miliona funti (podsjecanja radi, kupio je klub za JEDNU funtu!). Kupac se zvao Roman Abramovich, koji je preuzeo i dug kluba od 80 miliona funti.

Ostalo se zna...

Odlican post .
samo neka neki moderator prebaci post u Istorija kluba .

Samo ako nekome ne bude mrsko da recimo iznad pasusa stavi tipa "70-e godine" pa onda ispod sve sto se tu desavalo, pa onda "80-e godine" pa ispod sta vec ide, cisto da bude preglednije. Ali sjajan post.

[quote name='Blue_Boss' timestamp='1345282562' post='71590']
Ako sam fulio temu,oprostite,ali mislim da vrijedi procitati,ako neko neke detalje nije znao

Prvi pocetci Chelsea nastaje 1896. godine, kada je fudbalski entuzijasta Henry Augustus "Gus" Mears i njegov brat Joseph Mears kupili su Stamford Bridge Athletics Ground u Fulhamu. Imali su puno peripetija kada su htjeli kupiti Fulham FC jer je vlasnik kluba upravo u to doba umro. Onda je Gus odlucio da jednostavno osnuje novi klub. Mada lociran u Fulhamu, i kako je Fulham vec imao svoj klub, u jednom pabu 1905. godine nastao je Chelsea FC. Prvobitan nadimak bio im je "penzioneri" (nesto kao Kospicari MrBlue ), a plavu boju preuzeli su od Lorda Chelsea. Kako se zbog protesta Fulhama i Tottenhama (fuckin' Yids!) nisu mogli pridruziti Juznoj ligi, ljudi iz CFC su predali molbu za prijem u Football League, gdje su i primljeni.

Prva zvanicna utakmica Chelsea bio je poraz od 1:0 protiv Stockport Countyja na gostovanju, a prva domaca utakmica (inace prijateljska)odigrana je protiv Liverpoola. Chelsea je pobijedio 4-0. MrBlue

Chelsea je dugo kuburio po raznim ligama i sa malo uspjeha. U to vrijeme (do pocetka 50-tih) Chelsea je cesto bio predmet podrugljivih pjesmica poput "When Chelsea Won The Cup" i tome slicno. Jedne godine CHE je jedva izborio opstanak u triler-zavrsnici, i to zbog gol razlike, kada je pobijedio Boltona sa 4:0 a Sheffield je pobijedio Everton sa 6:0. Tome je dosao kraj pocetkom 50-tih godina, kada na mjesto menadzera dolazi legendarni Ted Drake. Drake prvih par godina nije imao previse uspjeha u prvenstvu, ali je napravio revoluciju u omladinskom pogonu. Sezona 1954-1955, dakle na proslavu 50 godina kluba. Chelsea je po prvi put prvak Engleske. Bas na kraju te sezone osnovan je Kup sampiona (danasnja Liga prvaka), ali Chelsea nije igrao jer su gospoda iz FA smatrala da prednost mora imati domace prvenstvo. U zastupanju te ideje prednjacili su, pogadjate, ljudi iz Manchestera i Arsenala. Svaka cast Liverpoolu koji su trazili da i enleski klubovi igraju u ovom takmicenju. Uglavnom, Chelsea nikada nije odigrao utakmicu protiv svedskog Djurgartena.

Chelsea polako ali sigurno stice veliku popularnost. Imidz kluba, kultni igraci i karizma koja je okruzivala klub konstantno su skretali paznju na sebe. Tokom 60-tih redovni gledaoci utakmica CFC bili su Michael Caine, Steve McQueen, Raquel Welch, Terence Stamp i Sir Richard Attenborough (reziser Ghandija, inace dozivotni podpredsjednik CFC).

Ali na terenu nije islo bas najbolje, tako da je CFC 1961. godine opet ispao u 2. ligu. Onda na celo kluba dolazi Tommy Docherty, 33-godisnji igrac-trener, koji pravi pravu revoluciju u klubu. Striktna disciplina bila je baza Dochertyjevog rada, rasprodao je starije igrace i na njuihovo mjesto doveo mladje talentovane fudbalere. Ponovno prikljucenje drustvu najboljih osigurano je tesko izvojevanom pobjedom u gostima kod Sunderlanda i domacom pobjedom u zadnjoj utakmici protiv Portsmoutha od 7:0.

Chelsea je iduce sezone, 63/64, igrao u 1. ligi saa mladim timom ciji su igraci bili mahom iz CFC skole. Medju njima bio je i Terry Venables. Na kraju sezone zavrsili su kao peti, a taj tim poznat je po prekrasnoj atipicnoj igri (za Engleze) od noge do noge i sa ofanzivnim bekovima. Zbog toga ih je velika njemacka reprezentacija 2 puta zvala 'na prijateljski megdan'. CFC je jednu utakmicu protiv Franza Beckenbauera, Uwe Seelera, Berti Vogtsa i drustva dibio sa 3:1 a druga utakmica zavrsena je 3:3. Chelsea se borio za titulu sa Manchesterom i Leedsom, a osvojili su League Cup pobijedivsi Leicester.

Ali poceli su problemi u svlacionici. Temperamentni Docherty stalno se svadjao sa glavnim igracima, posebno sa Venablesom. Zbog toga je ekipa izgubila u prvenstvu protiv ManU, a izgubili su i u polufinalu FA Kupa protiv Liverpoola. Ipak, do kraja je ostalo 4 utakmice a CFC je bio na vrhu tabele. Tada Docherty salje kuci OSAM kljucnih igraca jer nisu postivali karantin, medju njima Venables, Graham, Bridges, Hollins i McCreadie. Utakmicu protiv Burnleya CFC gubi sa 6:2 i snovi o tituli su rasprseni. Chelsea na kraju zavrsava na 3. mjestu.

U Kupu sajamskih gradova (danas Kup UEFA) CFC pobjedjuje Romu (kada su smrdljivi zabari iz mraka napali Dochertyja!), 1860 München i AC Milan (ovu zadnju bacanjem novcica nakon nerijesenog ishoda), ali nepremostiva prepreka bila je Barca u polufinalu. Bilo je 2:0 u Londonu i 0:2 u Barceloni, pa je bacanjem novcica odluceno da treca utakmica bude igrana u Barceloni, gdje je domaci tim pobijedio sa 5:0. Docherty je tada odlucio da napravi presjek i podmladi ekipu. Venables, Graham, Bridges i Murray su prodati, kupljen je sjajni skotski krilni napadac Cooke, zatim Tommy Baldwin, a iz omladinskog pogona dosao je vrlo talentovani napadac Peter Osgood (RIP).

Ovaj presjek se isplatio jer je u oktobru 1966. godine, na krilima fenomenalnog Osgooda, Chelsea bio na celu tabele kao jednia neporazena ekipa. Ali u utakmici League Cup-a Osgood lomi nogu, te CFC odmah reaguje i kupuje Tonyja Hateleya. Ali Hateley je bio pravi Husref, igrao je uglavnom (ili samo) glavom, sto nije odgovaralo ranije pomenutoj igri CFC-a. Na kraju su zavrsili na 9. mjestu. Zanimljivo je da je te godine CFC igrao u polufinalu FA Kupa protiv Leedsa. Gol za CFC postigao je 'glavas' Hateley, a Leedsu su ponistena dva, kako kazu, cista gola. Od te utakmice navodno datira ogrnomo rivalstvo i mrznja izmedju CFC-a i Leedsa.

U finalu je CFC igrao protiv fuckin' Yidsa. Prva utakmica Chelsea na Wembleyu. Mladi igraci su podlegli pritisku, a u timu Tottenhama igrao je osvete zeljan Venables. Yidsi su dobili 2:1. Ubrzo nakon toga Docherty je dobio otkaz...

Nedostatak Dochertyja, u kombinaciji sa rekonstrukcijom Stamford Bridgea, doveo je do jako teskih vremena za CFC. Nekoliko puta su ispadali i vracali se u 1. ligu. 1981. godine, Brian Mears daje ostavku na mjesto predsjednika kluba (inace sin Gusa Mearsa), i 76-godisnja vladavina Mearsovih je okoncana. Godinu dana kasnije klubu prijeti finansijski kolaps i niko od odgovornih ne zeli preuzeti klub. Ali tu nastupa ambiciozni menadzer Ken Bates, koji kupuje klub, necete vjerovati, za JEDNU FUNTU. Bates je odbio da kupi stadion i preuzme dugove, ali je bio pravi fajter. Ipak, navijaci mu nisu bili bas naklonjeni nakon njegovog ekscentricnog prijedloga da oko terena postavi elektricnu ogradu (?!?!). Bates se ipak svim silama borio da stadion ne padne u ruke Marler nekretnina, kojima je svoje akcije u klubu prodao brat Briana Mearsa, David.

Sezona 82-83 bila je najgora u istoriji kluba. CFC igra u drugoj ligi, i nakon dobrog pocetka sezone neshvatljivo pada u formi i 9 utakmica je bez pobjede. Finansijska situacija je katastrofalna i klubu prijeti ispadanje u 3. ligu, sto bi vjerovatno znacio i konacni kraj kluba. Ali cuva Bog Zelj... pardon Chelsea svog! U pretposljednjoj utakmici sezone Walker je sjajnim golom iz daljine pogodio za pobjedu od 1:0 protiv jos jednog borca za opstanak, Bolton Wanderersa. Chelsea ostaje u 2. ligi.

U ljeto 1983. godine dogodio se kljucni preokret. Za 500 hiljada funti koliko je klub sakupio menadzer John Neal vrlo pametno kupuje vrlo korisne, a ne toliko skupe igrace. Napadac Dixon, krilo Nevin, veznjak Spackman i golman Niedzwiecki pridruzili su se povratniku Hollinsu, koji je inace bio igrac-trener. Dixon je nagovorio Neala da dovede i odlicnog Speedieja, i ova napadacka kombinacija zasluzna je za skoro 200 golova u 3 sezone.

Novi Chelsea zapocinje sezonu 83-84 sa pobjedama od 5:0 nad Derby Countyjem, 5:3 protiv Fulhama i 4:0 protiv Newcastlea. Najsladja pobjeda ipak je bila ona od 5:0 protiv Leedsa. Proslava titule osvajaca 2. lige obiljezena je jednim od najvecih gostovanja navijaca CFC-a i engleskih klubova uopste (ne racunaju se finala kupova) protiv Grimsby Towna u Lincolnshireu.

Po povratku u 1. ligu Chelsea igra vrlo dobro i te sezone zavrsava na 6. mjestu. Posebno treba izdvojiti utakmicu polufinala protiv Sunderlanda. Prvu utakmicu Sunderland je na krilima bivseg 'Bluesa' Walkera pobijedio sa 2:0, a na Bridgeu je bilo 2:3. Navijaci CFC-a su poludjeli, prave jedan od najvecih navijackih nereda ikad vidjenih, prvo na travnjaku a poslije i po ulicama Londona.

Chelsea se iduce sezone bori za titulu. Ali zbog dugotrajnih povrijeda Dixona i Niedzwieckog CFC opet pada na tabeli. Ipak, u proljetnom dijelu prvenstva Chelsea se opet vraca, i to velikim pobjedama protiv ManU na Old Traffordu od 2:1 i istim rezultatom protiv West Hama na Upton Parku (inace, ova utakmica je kostala WH titule te godine MrBlue ). Tada je Chelsea imao samo tri boda manje od vodeceg Liverpoola. Ipak, u preostalih 5 utakmica CFC je sakupio samo jedan bod i zavrsio na kraju na 6. mjestu. Tada se igrao i Full Members Cup umjesto League Cup-a, a Chelsea je u finalu pobijedio Manchester City sa 5:4 na Wembleyu, a Speedie je postigao het-trik. Inace, utakmica za infarkt, jer je CFC vodio sa 5:0, a krajnji rezultat sve govori...

Ali vec iduce sezone CFC je zavrsio na 14. mjestu. Speedie i Spackman su prodati, a u martu iduce sezone Hollins je dobio otkaz kako je klub opet bio suocen sa ispadanjem. Novi trener Campbell nije uspio sprijeciti ispadanje, kako je Chelsea izgubio u onim play-off utakmicama protiv Middlesbrougha. I na toj utakmici navijaci CFC-a su napravili belaj tako da je naredne sezone klub igrao pred praznim tribinama 6 utakmica. Ipak, Chelsea se ekspresno vraca u prvu ligu sa 99 poena, 17 vise od drugoplasiranog Manchester Cityja.

Chelsea pod vodstvom Campbella u sezoni 89-90 zavrsava na 5. mjestu. Bas te godine obustavljena je zabrana za engleske klubove na ucesce u euro-takmicenjima, ali te godine u Kup UEFA isla je samo drugoplasirana Aston Villa. U istoj sezoni CFC ponovo osvaja Full Members Cup pobjedom nad Middlesbroughom u finalu na Wembleyu od 1:0. Campbell daje otkaz iduce sezone a na njegovo mjesto dolazi Ian Porterfield, koji se sa klubom kvalifikovao za ucesce u prvoj sezoni Premier League. Odmah iduce sezone na njegovo mjesto dolazi David Webb, a vec na kraju sezone i on je zamijenjen. Novi trener je Glenn Hoddle koji je te sezone izborio plasman u Premier Ligu kao igrac-trener Swindon Towna.

1992. godine, nakon citave decenije neizvjesnosti oko Stamford Bridgea, vucaranja po sudu, pa i "Save the Bridge" kampanje, Bates je konacno 'izradio' smradove iz nekretnina, i to tako sto ih je 'ulovio' u nezgodnom trenutku kada su dozivjeli pad na berzi i brze-bolje predao slucaj sudu. Odmah osniva fondaciju "Chelsea Pitch Owners", koji su inace 1997. godine otkupili kompletan stadion i osigurali da se takvo nesto nikad vise ne desi. Otpoceli su radovi na obnovi stadiona, i zavrsen je SB klakvog danas poznajemo.

Hoddle je prvu sezonu jedva opstao u prvenstvu, ali je doveo CFC do finala FA kupa. U finalu su igrali protiv slavnog Manchester Uniteda. CFC je te sezone uprkos generalno losoj formi pobijedio ManU sa 1:0 i kuci i na strani. U finalu je na poluvremenu bilo 0:0, a onda smijesni sudija u 5 minuta poklanja 2 penala Manchesteru. Na kraju je bilo 4:0. Ipak, ManU je te godine bio u LP a Chelsea je igrao u KPK. U polufinalu ih je izbacio kasnije osvajac trofeja Real Zaragoza.

Chelsea je tada imao dobar tim, sa legendarnim kapitenom, fajterom Dennisom Wiseom. 1995. godine dovedeni su legendarni Ruud Gullit, Mark Hughes i Dan Petrescu. Hoddle je na kraju sezone bio 11., dosao do polufinala FA kupa i na kraju dao otkaz jer je postao selektor Engleske reprezentacije.

Gullit postaje igrac-trener u sezoni 96-97 i odmah dovodi Viallija, Franka Leboeufa, Roberta Di Mattea i jednog od najvecih igraca svih vremena, Gianfranca Zolu. Njima se kasnije pridruzuju Gustavo Poyet i Tore André Flo. Njihovu igru zbog ljepote zvali su "sexy football", ali je stara boljka ostala - Chelsea je gubio titule i trofeje na "malim" klubovima koje su morali pobijediti.

Gullit sa CFC-om osvaja FA Kup. To je bio pohod za pjesmu! U osmini finala CFC gubi 2:0 od Liverpoola i na poluvremenu na teren izlazi legendarni Mark Hughes (danas trener Blackburna). Odmah zabija gol i samo par minuta kasnije namjesta fenomenalan gol za Zolu. Pred kraj utakmice Vialli postize jos 2 gola za pobjedu. U finalu CFC na Wembleyu igra protiv Middlesbrougha, a Di Matteo postize najbrzi gol u finalima FA Kupa svih vremena nakon samo 43 sekunde. Na kraju je bilo 2:0.

Zbog nesuglasica sa upravom Gullit u iducoj sezoni dobiva otkaz a na mjesto igraca-trenera dolazi Vialli. Odmah osvaja 2 trofeja, League Cup (opet protiv Middlesbrougha na Wembleyu i opet 2:0 i opet Di Matteo daje gol! MrBlue ). Chelsea se plasirao u finale Kupa pobjednika Kupova dramaticnom pobjedom nad Vicenzom. Prva utakmica u Italiji zavrsena je 1:0 za domacine, a Vicenza postize gol i na Stamford Bridgeu. Opet Hughes pravi lom i utakmica zavrsava 3:1 za CFC. U finalu je protivnik snazni Stuttgart sa Balakovom i Bobicem. Teska utakmica, igra se cvrsto, ali ne bez prilika. U 71. minuti u igru ulazi Zola i 17 sekundi kasnije daje gol! CFC osvaja KPK! Nakon toga CFC je osvojio i evropski Superkup pobjedom od 1:0 nad prvakom Evrope Realom golom Viallija.

Iduce sezone, 98-99, sve oci bile su uprte u "plavo cudo". Ali opet stara boljka - CFC gubi na svom terenu od West Hama i igra nerijeseno protiv Middlesbrougha, Leicestera i Sheffield Wednesdaya, te na kraju zavrsava na 3. mjestu, iako su na Bozic bili na 1. poziciji. U oba kupa CFC ispada u cetvrtfinalu, a Mallorca ih izbacuje u polufinalu KPK. Ipak, Chelsea se po prvi put kvalifikovao u Ligu prvaka.

U najeminentnijem evropskom takmicenju CFC se pokazao kao izuzetan tim. Prosli su Milan i Lazo, Galatasaray je poderan sa 5:0 u Istanbulu, a u cevrtfinalu ih ceka Barcelona. U Londonu CFC vodi sa 3:0 i tek pred kraj utakmice Luis Figo (#$^$%@#!) daje gol koji ce se pokazati kljucnim u uzvratnom susretu. Utakmica u Barceloni jedna je od najboljih utakmica LP svih vremena, prema misljenju mnogih. Barca vodi 2:0 i nakon greske... ne mogu da se sjetim kojeg igraca Barcelone... Flo smanjuje na 2:1. Babayaro dobiva crveni karton. Rivaldo fula penal. Ipak, pred sam kraj Barca postize gol za 3:1. Igrac manje itekako se osjetio u produzecima. na kraju je bilo 5:1, ali su "Bluesi" Camp Nou napustili podignute glave!

Chelsea je u sezoni 1999-2000 bio prava internacionalna kolonija, u klubu su i Ed de Goey i Didier Deschamps. CFC opet osvaja FA Kup, i to u posljednjem finalu na Wembleyu prije rekonstrukcije. Porazena je Aston Villa golom, pogadjate, Di Mattea. Takodje je osvojen i Charity Shield pobjedom od 2:0 protiv Manchester Uniteda.

Vialli je potrosio blizu 26 miliona funti na pojacanja te sezone. Doveden je Jimmy Floyd Hasselbaink i talentovani Eidur Gudjohnsen. Ali i Vialli zbog slabe forme tima dobiva otkaz a na njegovo mjesto dolazi Talijan Claudio Ranieri. Ranieri odrzava CFC u gornjem dijelu tabele, ali i preuredjuje, odnosno podmladjuje tim prodajom Wisea i Poyeta i dovodjenjem Terryja iz omladinskog pogona, te kupovinom Gallasa, Lamparda i Jespera Gronkjæra.

Ipak, opet se javljaju finansijski problemi, kako rezultati nisu pratili ambicije i potroseni novac. Ali Ranieri uspijeva ponovo odvesti CFC do Lige prvaka osvajanjem 4. mjesta, i to u direktnom dvoboju protiv Liverpoola. Bilo je 2:1 za Bluese u nezaboravnoj utakmici.

Bates se ipak odlucuje na prodaju kluba u junu 2003. godine, i to za 60 miliona funti. Njegova zarada procijenjena je na 17 miliona funti (podsjecanja radi, kupio je klub za JEDNU funtu!). Kupac se zvao Roman Abramovich, koji je preuzeo i dug kluba od 80 miliona funti.

Ostalo se zna...
[/quote]

Ovo moze neko ko se isto tako razume u istorijat kluba da doradi, pa da se okaci na Portal...
Nesto na foru "Chelsea vremeplov" ili tako nesto... Od dana nastanka kluba pa do najveceg trofeja u fudbalu...

Dobra ideja Wisper,naci cemo i ovu sadasnjost,pa cemo i nju okaciti,valjda nece biti tesko prevesti...Ovo je jedan momak preveo iz knjige,inace je bio u Londonu...Ima pravo dobrih zanimljivosti i vrijedi procitati

Odlična ideja svaka čast Blue_Boss

Ovako sada izgleda SB:

[img]http://a2.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc7/336870_10151118555662259_702971331_o.jpg[/img]

Kakav je ono kip ispred?

Sent from my GT-I9100 using Tapatalk 2

[quote name='ADiS' timestamp='1345646586' post='72787']
Kakav je ono kip ispred?
[/quote]

Mramorni.

Zajebajem se, ono ti je statua Petera Osgooda

Prelijepo , Prelijepo . Prelijepo .

Nego, fine one sad stolice, od Audia legle, pravooo

[i]Postoje sigurne pripovijesti da je noc prije ulaska u Munchen, Roberto Di Matteo usnio san u kojem je vidio vatru i oko nje trojicu casnih igraca, kasnije legendi: Petera Osgooda, Kerry Dixona i Zolu. Kad se probudio, pitao je sportskog direktora Emenala znacenje sna.

Evo sta mu je on odgovorio:

Osvojit ces Ligu Prvaka. To sto si sanjao vatru znaci da ce u njoj gorjeti plamen vjere i nade. To sto si sanjao Petera Osgooda znaci da ce Chelsea biti tim iskrenih ljudi koji igre i zivot nece stediti za dobrobit kluba. To sto si sanjao Kerry Dixona znaci da ce Chelsea iznjedriti dosta igraca lijepoga morala i postenja. To sto si sanjao Zolu znaci da ce taj klub dati dosta ratnika koji ce krociti stopama legendi.

Šteta sto nisi sanjao Ray Wilkinsa, jer to znaci da u Chelseu nikada pravde biti nece i da ce se njegovi igraci uvijek morati boriti za nju![/i]

[color=#ff0000]Spojio sam teme o trening centru Cobhamu i stadionu Stamford Bridgeu i nazvao je Infrastruktura.[/color]

http://www.index.hr/sport/clanak/clanovi-barcelone-na-referendumu-prosiriti-nou-camp-ili-izgraditi-novi-stadion/638642.aspx

ccc ovi tuljani koji imaju stadion od 100 hiljada mjesta će napravit novi stadion prije nego mi što imamo 40

Ma boli nas briga za Šmarcu, nemojte nam zagađivati ovu temu njima.

[quote name='Caeruleus' timestamp='1348660358' post='80421']
Ma boli nas briga za Šmarcu, nemojte nam zagađivati ovu temu njima.
[/quote]
Pa i nije bas da nam je svejedno kakve stadione imaju nasi rivali . A Chelsea ako zeli da zadrzi korak za velikanima morat ce izgraditi stadion .

[quote name='Blues_95' timestamp='1348682748' post='80471']
Pa i nije bas da nam je svejedno kakve stadione imaju nasi rivali . A Chelsea ako zeli da zadrzi korak za velikanima morat ce izgraditi stadion .
[/quote]

Volio bih da naš budući stadion (pa bilo da se radi o nadograđenom SB-u ili sasvim novoj građevini) u unutrašnjosti izgleda ovako u isto vrijeme veličanstveno i pitomo.

[img]http://www.schalke04.de/uploads/pics/veltins_arena_voll.jpg[/img]

Radi se o [b]Auf Schalke Areni[/b] (koja iz sponzorskih razloga nosi naziv Veltins Arena) u Njemačkoj. Kapacitet nešto malo manji od [u]60.000 mjesta[/u]. Lampard je rekao da je to jedan od najljepših stadiona.