Putovanja na utakmice Chelseaja

Nakon nekih 20 godina navijanja i praćenja kluba došlo je na red i da uživo pogledam utakmicu svog omiljenog kluba i makar djelimično ispunim svoj san.

Svake godine kada se određuju grupe za Ligu Prvaka / Ligu Europe / Ligu Koferencije, ili u ovom slučaju parovi, nađe se neki tim iz regije koji bi mogao biti uparen sa Chelseajem, gdje bi se moglo otići pogledati ukoliko bi bio te sreće da se dokopam karte i nadam se da ćemo baš njih da izvučemo. Maribor i Dinamo su izvučeni iz kuglica baš tamo gdje sam se nadao, ali se nije uspjelo ništa organizovati. Ove godine je želja bila Atalanta zbog direktne veze Sarajevo - Bergamo. Šanse su bile manje od 10% da se poklopi da igramo protiv Atalante i to baš u gostima. Šansa je bila mala, ali dovoljno velika da se desi. I desilo se. Čekalo se samo da zvanično izađu datumi i da to ne bude baš utakmica prvog kola jer bi bilo teže za organizovati i odlučeno je da to bude početkom decembra.

Kako nemam člansku karticu za Chelsea, niti sam član nekog nacionalnog udruženja, dobavljanje karte preko Chelseaja bi bilo jako teško. Stadion u Bergamu je mali za standarde Lige Prvaka, prima samo 20-ak hiljada ljudi, kontigent za gostujuće navijače je mali, a očekivana je velika zainteresovanost. Tim više što je prethodno gostovanje bilo Karabag. Zato sam odlučio pokušati kupiti kartu u nekom sektoru za domaće navijače. U to vrijeme su na Atalantinoj stranici bile u prodaji karte za utakmicu Atalanta - Slavija Prag. Uslov za kupovinu karte bio je da imaš člansku kartu kluba izvađenu do određenog datuma (2-3 sedmice prije utakmice) i da nisi državljanin Češke niti si rođen tamo. U skladu s tim, bilo je za očekivati da će to isto biti potrebno za utakmicu protiv Chelseaja. Zbog toga je trebalo što prije izvaditi člansku kartu Atalante. Košta 20 eura i vrijedi 5 godina, baš isplativo.

Danima sam bezuspješno pokušavao da se registrujem za člansku kartu, a vrijeme je samo prolazilo. Svaki put bi se samo pojavio neki error zbog kojeg bi se sve vratilo na početak. Pokušao sam sve moguće kombinacije prilikom popunjavanja podataka, sa čćšđž, bez čćšđž, sa ličnom kartom, sa pasošem, sa vozačkom dozvolom, sa jednom slikom, drugom, trećom, četvrtom, različitim formatima. I samo je jedan dan odjednom sve proradilo. Kada se podnosi online zahtjev kartica mora da dođe na adresu poštom. Druga opcija je da se ode u Bergamo i uživo se preda zahtjev. Dostava u Bosnu košta 50 eura (skuplja pita od tepsije) pa sam uspio organizovati da za "samo" 10 eura dostave to preuzme neko u Italiji. Kasnije će taj neko poslati poštom to na adresu smještaja u kojem ću boraviti, što je stiglo 3 dana prije utakmice.

Svaki dan se ulazilo na stranicu Atalante i čekalo kada će se karte pustiti u prodaju. Uvijek bi bile prikazane samo naredne 3 utakmice Atalante, pri čemu bi možda za jednu ili dvije karte bile u opticaju, a za treću bi se nudile informacije kada bi prodaja mogla krenuti. Igralo se na svaka 3 dana i brzo su se smjenjivale utakmice u tom redu za čekanje. Onda je došla pauza za reprezentacije i to je malo stalo. Chelsea je bio tek 6. utakmica u nizu. Iako je bilo samo 20 dana do utakmice, nije se ništa nudilo na stranici. I onda sam slučajno ušao preko mobitela i u mobilnoj verziji stranice se ponudi više utakmica i bile su dostupne informacije. Bila je srijeda navečer i pisalo je da prodaja počinje u petak u 10:00. Po belaju je meni u međuvremenu istekla bankovna kartica i potrefilo se da trebam novu preuzeti baš u petak ujutro. Čim se otvorila bio sam tamo, preuzeo novu karticu i rekli su mi da će biti aktivirana tek od 11 sati i nije se moglo nikako ubrzati. Srećom, postoji mobilno bankarstvo i poslao sam pare sestri da se preko njene kartice plati. Svakako ona ide sa mnom, i ona navija.

Pola 10 tog jutra, puštaju nas do dijela za izbor karata. Ne može se još uvijek birati sjedište, ne može se još uvijek kupovati, ali se može vidjeti koliko karata za koji sektor ima. Sektori koje sam planirao pokušati uzeti su već bili skoro rasprodani. Već razdijelili preko veze. Za sektore kapaciteta 200+ ljudi ostalo jednocifren broj mjesta. 10 sati, puštaju u prodaju. Izabrem, popunim podatke, probam da platim - neće. Izaberem, popunim podatke, probam da platim - neće. Izaberem, popunim podatke - sjedišta rasprodana. Izaberem, popunim podatke - sjedišta rasprodana. Izaberem, popunim podatke - sjedišta rasprodana. Izabrem, popunim podatke, probam da platim - hoće. Nije htjelo prva 2 puta zbog čćšđž u imenu vlasnika kartice.

Ponedjeljak avion iz Sarajeva za Bergamo sa dosta ljudi koji idu na utakmicu. Ali idu na Inter - Liverpool koja se u isto vrijeme igrala na terenu udaljenom manje od sat vremena vožnje. U Atalantinom fan shopu sam kupio nepopularni šal pola-pola da ipak bude nešto Chelsea na meni, jer sam šal, kapu, kačket, dresove, trenerke i dr morao ostaviti kod kuće jer idem u domaći sektor. Tog dana sam 7 sati prije utakmice otišao do stadiona da ga malo obiđem i da skontam kako navečer doći do njega. I stvarno lijepo izgleda. Jako su ponosni na osvajanje Lige Europe prošle godine i dosta detalja oko stadiona je u znaku toga. Imaju čak isklesan taj trofej ispred stadiona. Osim toga imaju i jednu Coppa Italiju iz 60-ih, ali to nije isklesano.

Kad se krenulo na utakmicu kod glavne stanice u gradu su se nalazili autobusi, njih 6-7, na kojima je pisalo Stadio, organizovani prevoz do stadiona. Bio je to prevoz za gostujuće navijače. Jednostavno sam morao da uđem unutra. Nezaboravnih 10 minuta stajanja i 5 minuta vožnje kroz grad pod rotacijom i u pratnji policije. Atmosfera je bila vrhunska i pjevale su se one pjesme koje sam godinama slušao kako odjekuju Stamford Bridgeom i to samo preko televizije. Dosta dugo se ponavljala pjesma "That's why we love Salomon Kalou" što nisam očekivao, a od novijih hitova odjekivalo je "Estevao running down the wing". Neke nisam prepoznao, a ni razumio.

Istovarilo nas je pred ograđeni ulaz za gostujuće navijače. Moj ulaz je bio sa druge strane stadiona, bilo je na trenutak malo panike hoću li im moći objasniti da me puste da izađem. Pustili me, okružio stadion, ušao na svoje mjesto. Bio sam smješten na široku tribinu u koju je sve vrijeme gledala kamera, drugi red jako blizu centra igrališta. Mogao sam da vidim sve osim dijela uz jednu korner zastavicu. Karta za taj sektor koštala je 110 €, a sjever i jug su se mogli nabaviti za 45 €. O utakmici ću na jednoj drugoj temi, ali jasno je da nisam mogao uživati u igri, rezultatu, niti ispoljavati bilo kakve emocije za vrijeme utakmice. Zbog toga će puni pravi ugođaj biti jednog (nadam se lijepog a ne kišovitog) dana na Stamford Bridgeu, nekad u životu.

Domaći su pjevali sve vrijeme tako da sam naše navijače zadnji put čuo u autobusu. Od dvije tribine u ćošku koje smo dobili jedna je bila puna, dok je druga bila poluprazna. Sjedili su uglavnom neki ljudi u klupskim jaknama. Vjerovatno zaposlenici, funkcioneri, omladinski pogon, žene, skauti i slično. Iako je utakmica bila patnja, 90 minuta je jako brzo prošlo. Dok malo pratim utakmicu, dok malo pratim dešavanja na tribinama, dok malo pratim šta pojedini igrači rade bez lopte, dok malo pratim gdje golman stoji, dok malo pratim šta trener radi i s kim komunicira, vrijeme ode. Još je brže prolazilo kada je rezultat postao nepovoljan. Domaći navijači oko mene su svaki dobar potez svojih igrača komentarisali sa "bella, bella", a podrili su ih da krenu naprijed povicima "dai, dai". Kolašinca vole, zovu ga Kola, a nisu bili nešto oduševljeni kada je ušao Krstović. Poslije posljednjeg zvižduka su domaći ostali da slave, a mi smo iskoristili priliku da se ispalimo sa stadiona i izbjegnemo gužvu.

U gradu je bilo dosta Engleza, svako malo se mogao čuti Landn Kokni aksnt i subjektivni osjećaj je bio da oni sami mogu napuniti stadion. Malo je spojen turizam sa sportom jer je Milano jako blizu, nekih 40-ak minuta autobusom, buseva ima svakih 5 minuta, a to je grad koji vrijedi posjetiti u svakom slučaju. Bio sam ispred San Sira, nisam mogao ući jer se tamo odvijala neka privatna zabava. Bio sam na Camp Nou i Stadio Olimpicu nekada u obilasku, ali od ovog ništa ogromnije nisam vidio. Stvarno je šteta srušiti takav hram fudbala. Bergamo nije pretjerano atraktivan grad za talijanske standarde, ali je adventski period dao neku veću draž.

Na kraju, da mi ne bude dovoljno razočaravajuća igra i rezultat sa New Balance Arene, RyanAir me spustio u Dubrovnik zbog magle, pa se cijeli dan i cijelu noć putovalo do Sarajeva. Taj dan su svi drugi avioni uspjeli da slete. Izbjegavajte ovu kompaniju u širokom luku, pogotovo zimi. 

@Adi

Svaka cast na trudu i zelji da se ode na utakmicu. Nek samo neko kaze kako smo mi plastika i kako navijaci s nasih prostora nikad ne mogu strane klubove dozivjeti. Takvi dozivljaji se pamte za citav zivot. Zao mi je zbog rezultata, ali uspomena ostaje bez obzira na sve. Nadam se da si uzivao.

Imas smisla za prepricavanje i opisivanje dogadjaja. Ovaj post bi itekako vrijedilo prenijeti i objaviti negdje, da ne zavrsi samo na ovom forumu i medju nama malobrojnim forumasima. Super prica, procitao sam u dahu.

Svaka čast Adi. Lijepo si zaista putovanje imao. I to je ono što se pamti stvarno, ta putovanja.

Odmah me sjećanje vrati na Stožice i naše organizovano putovanje na pripremnu utakmicu protiv Olimpije prije 10 godina, kad se i u živom prenosu stadionom čulo skandiranje "fuck off Torres" koje je poveo diablo.

Pozdrav svim mojim drugovima forumasima iz Londona.

Sutra sam aBd prvi put u zivotu na Stamford Bridgeu. Posjeta stadionu, megastoreu i klupskom muzeju sa obilaskom travnjaka Bridgea je planirana.

Radujem se i uzbudjen sam kao malo dijete. 

Jedna danasnja sa Tower Bridgea.

Pusti koju suzu kao mladi Lukaku onomad. 😀

Sad ce Eghbali reci dajte mu ugovor na 15 godina. 

Nikakav si navijac ako ne budes skandirao Romanu Abramovicu, i barem 14x jebo Netu mamu od hamca 

Svaka cast drug moj, uzivaj.

Najjače je što Wisey nigdje nije rekao da će biti na utakmici, nego da će u PETAK biti na stadionu.

4 hours ago, reLo said:

Najjače je što Wisey nigdje nije rekao da će biti na utakmici, nego da će u PETAK biti na stadionu.

Tema je "Putovanje na utakmice Chelseaja", ako ne ode na utakmicu dobiće ban zbog spama.

Na utakmicu ne mogu nazalost zbog poslovnih obaveza. Banujte me 😁

Upravo na rucku pored Stamford Bridgea, pozdrav raji iz Chelsea Cornera. Osjecaj je fenomenalan, sve sto ste ikad zamisljali i bolje. O utiscima vise veceras abd.

Ovako neki moj dojam, dozivljaj i utisak sa danasnje posjete Bridgeu, Megastoreu, klupskom muzeju.

Svaki dan od 09:40 do 18h idu ture u razmaku od 20 min, znaci 09:40 pa 10 pa 10:20 itd... Svako 20 min nova tura. Najpopularnija i najcesce bukirana je upravo Stadium + Museum. Kosta 34 funte po osobi. Moguce je rezervirati i platiti online, ali nije nuzno jer ima dosta vremenskih slotova i moze se spontano na licu mjesta upasti. Pored ovoga postoji mogucnosti raznih dodatnih sitnica, ja sam uzeo za 30 funti 4x originalne slike sa trofejima. Odmah na licu mjesta se printaju, dobije se kao suvenir.

Do stadiona sam dosao zelenim Underground metroom, u smjeru Wimbledona i izidje se na stanici Fulham Broadway, od koje je stadion udaljen manje od 5 min pjesice ulicom Fulham Road. Neposredno pored stadiona je gusto naseljeno podrucje: tu su stambene zgrade, jedna manja bolnica ili dom NHS se nalazi odmah do Bridgea, i s druge je strane zeljeznica/Underground (koja tuda prolazi vec 100 godina) te Brompton groblje. Preko puta je Butcher's Hook pub, nekadasnji The Rising Sun u kojem je 1905 na 1. spratu osnovan Chelsea Football Club. Sam pub, barem izvana, ne izgleda nesto spektakularno i ne cini se cak toliko posvecen Chelseaju. Ima drugih pubova u kojima vise zastave, slike itd.

Prvi put kad sam s ulice ugledao statuu Osgooda, ogroman natpis We've won it all i iznad Stamford Bridge - nesto neopisivo. Ipak gledas utakmice, pratis, pises, komentarises, nerviras se, tugujes, radujes se - sve to godinama i vec sad par desetljeca a da si toliko daleko. Dozivjeti da vidis Stamford Bridge je nesto posebno. Emocije su radile. Inace, stadion je po Trip Advisoru 8. lokacija u Londonu za posjetiti. Sto govori mnogo, jer London kao grad nudi toliko toga historijskog. Postoji razlog tome. Pored naravno nas navijaca, posjecuju ga brojni turisti jer se upravo na Stamford Bridgeu moze dozivjeti onaj izvorni duh engleskog, londonskog fudbalskog stadiona. Jedino jos Craven Cottage, inace komsijski, moze parirati. Arsenal i Tottenham imaju nove modernizirane stadione, ali to su samo moderne gradnje bez duse i smeka.

Uzeo sam originalni dres i sal, zaputio se prema juznom dijelu od Megastorea gdje se nalazi Museum. Tu nas je cekao vodic, pun uzbudjenja prenosio je i objasnjavao dosta raznih detalja. Kratko smo se svi predstavili, odakle smo i za koga navijamo. Zatim prvi izlazak na Bridge. U momentu izlaska pa do kraja jedan fantastican prizor: sunce prodire kroz londonske oblake i bas tada obasjava nas dom. Penjemo se na Matthew Harding Stand. Cijele tribine, kompletni okolni prostori, stolice, prolazi - sve je tako cisto i uredno. Ne znam da li samo zbog utakmice sutra, ali za jedan fudbalski stadion izrazito cisto izgleda. Tribine su jos blize terenu nego sto vam se cini na TV, bukvalno navijaci pusu za vrat igracima. Nema vise od metar i po prostora od linije do tribina. Matthew Harding Stand je inace tribina na koju uvijek napadamo drugo poluvrijeme, upravo jer su tu nasi najvjerniji navijaci.

Tura se potom nastavlja prema West Standu. Ide se u dio za novinare. Novinarima je inace obezbjedjeno sve na matchday. Iako je stari, manji i skucen stadion, oni su opremljeni odlicno. Ispod ovog dijela nalazi se segment na kojem sjede familije: ljudi sa malom djecom, stariji navijaci itd. A ispod njih su sjedista rezervnih igraca, te trenera. Oni nisu nicim odvojeni od navijaca. Naravno, karte za ova mjesta su basnoslovno skupe.

Poseban osvrt ide za travnjak: travnjak izgleda apsolutno besprijekorno. Vodic nam je ispricao da se ovo ljeto desila i velika renovacija travnjaka: mijenjalo se pored obicne trave (sto cine svake sezone) i hibridna plasticna trava, sve prskalice te drenazni tuneli. Komplet travnjak je, dakle, zamijenjen. Ide se cak dotle da jedan dio travnjaka koji bude u hladu i do kojeg ne dopire mnogo sunca, da se taj dio trave grije posebnim UV zracenjem. Vidjet cete o cemu pricam kasnije na slikama. Teren je usminkan maksimalno.

Poslije West Standa prodje se uskim prolazom do prostorije za press konferenciju. Jedna manja prostorija u srcu stadiona, nista specijalno. Nakon toga ide posjeta gostujucoj svlacionici. Gostujuca svlaciona je iskreno jako jednostavna. Nikad ne bih rekao da se tu presvlace najvece zvijezde svjetskog fudbala. Mala, skucena, poprilicno neudobna, kao da si u nekoj svlacionici BH-ligasa. Mozda je to namjerno ucinjeno, jer vec domaca svlacionica je mnogo prostranija i bolja. U gostujucoj vise dresovi svih legendi fudbala koji su zaigrali na Bridgeu. U nasoj svlacioni su dresovi nasih igraca. Interesantno je da su rasporedjeni po jezicnim grupama: Englezi na jednoj strani, pa Spanci, pa Portugalci/Brazilci pa Francuzi i skroz u cosku golmani. Navodno je to vec godinama tako, ne samo s ovom ekipom. Drze se skupa u manjim grupama. 

Nakon svlacionica se ide uskim hodnikom do izlaska prema terenu. Ovaj dio je zanimljiv zbog raznih natpisa na zidu i okolo. Stvarno se trude da maksimalno pokazu koliko je ovaj klub voljen i mocan. Izidje se na klupu gdje sjede treneri i zamjene. Prostora je vrlo malo izmedju, nema vise od 3 metra udaljenosti od gostiju do domacih + cetvrti sudija. Isto tako je blizu teren. Taj osjecaj, stajati gdje su brojne legende stajale, sjediti na mjestu Mourinha, Di Mattea, Ancelottija, Tuchela, Contea, Xabi Alonsa..Jeza.

Potom prolazak West Standa i odlazak na Shed End. Na dijelu Shed Enda su smjesteni gostujuci navijaci. A u drugom cosku izmedju Sheda i East Standa je poseban dio loze na kojem sjedi familija igraca. Na East Standu su VIP loze za vlasnike i ostale guzonje. Tu se nalazi restoran. Mislim da bi bolje bilo da su gostujuci navijaci izmjesteni na dio Sheda dalje od njihove i nase klupe, ali tako je to sad. Inace, do Mourinhovog prvog mandata su cak bili odmah iza klupa na West Standu pa je Mou to odmah promijenio da ne bi negativno utjecali na sudije, nase igrace i navijace. Premjesteni su a na njihova mjesta postavljene familije s djecom. Pogled sa Sheda je fantazija. Inace sa svakog mjesta na svakoj tribini se odlicno vidi cijeli teren. Nema kao na nekim stadionima da kupis kartu a onda dio terena ne vidis. Na ovoj tribini zavrsava stadionska tura, prolazi se do Megastorea i tu je kraj.

Nakon toga se vracamo u muzej gdje se moze uci i boraviti koliko god pozelite. Muzej je stvarno fantastican, ostao sam iznenadjen koliko detaljno su se posvetili i obuhvatili cijelu historiju kluba. Postoje mnogi unikati i originali, od rukavica onog debelog legendarnog golmana prije 1. svjetskog rata, Wiseove potkosulje na kojoj pise Cheer Up Luca (tako nesto), novinskih clanaka iz 1950-ih do modernih doba. Mozete probati pucati i rekreirati penale iz Minhena, mozete vidjeti apsolutne sve trofeje, mozete se igrati golmana i vjezbati refleksa a mozete i mnogo toga nauciti o klubu. Iskreno jedno jako lijepo iskustvo. Veliki akcent je inace stavljen na We've won it all i aktuelno sad World Champions. S pravom uzivamo ovo, ali moramo jos pehara dodati u nas kabinet.

Nakon posjete muzeju sjeo sam na klupu preko puta Osgoodovog kipa, uzivao u mirnoci tu jos nekih 20ak minuta i zaputio se u talijanski restoran Chelsea korner na rucak. Stadion je konstantno posjecen, non stop novi ljudi dolaze, kupuju se dresovi, u muzeju se hoda, okolo stadiona... Ma jednostavno vrvi.

Eto vjerovatno ce mi jos detalja naumpasti, ali htio sam ovaj dozivljaj podijeliti s vama i preporuciti svakom od vas, a znam da istinski volite nas klub, da kad budete u mogucnosti posjetite nas dom, Stamford Bridge. Sigurno cete dozivjeti predivno iskustvo.

Slike slijede u narednim postovima.

Uživao sam čitajući ovo i gledajući slike. Mogu misliti kakav je onda doživljaj na licu mjesta. 
Zamišljam tamo diabla sa Mikelom na dresu. 
Ili skaru sa Havertzom. 
 

U svakom slučaju, drago mi je zbog tebe. aBd i ja da odem. A kako pišem svašta protiv Židova i pedera - teško da ću dobiti vizu. 

E ovo me vratilo, točno prije 3 godine sam i ja bio na toj turi, stvarno je doživljaj. Svaka čast wisey