Svaki ozbiljniji istraživaÄ istorije balkanskih naroda zna da su danaÅ¡nji Hrvati pokatoliÄeni Srbi. U nastavku ćemo pogledati poreklo nekih „poznatih“ Hrvata – onih koji su se „proslavili“ na svetskom prvenstvu u fudbalu u Brazilu 2014 – analiziraćemo poreklo prve postave hrvatske fudbalske reprezentacije.
PLETIKOSA (PLETIKOSIĆI) žive u Rupama, katolici, ima ih i pravoslavnih i slave Sv. Nikolu, starinom su iz srpskog plemena Bjelopavlića u Crnoj Gori, Äiji rodonaÄelnik je bio Pavle Pletikosa koji je uÄestvovao u boju na Kosovu 1389. godine. Slave Sv. ÄurÄ‘a. Pletikose se kasnije javljaju u Boki i Dalmaciji.
SRNE vode poreklo od srpskog plemićkog roda MALIÅ EVCI (MALEÅ EVCI) – staro plemićko bratstvo, stanovalo u selu Malina, na putu Trebinje-Bileće, a kasnije su se proÅ¡irili i na druga sela. RodonaÄelnik ovog velikog bratstva je bio MaleÅ¡ vojvoda, koji je doÅ¡ao sa porodicom posle „kosovske razure“ pa su se raziÅ¡li bojeći se turske osvete, jer su bili ubili zloglasnoga paÅ¡u.
DoÄ‘e im na konak jednoga dana neki paÅ¡ajlija i poÄe Äiniti zulum, MaleÅ¡ ga sa sinovima uhvati i ubije. Uze od njega i sablju koja je bila bogato opÄinjena. Posle nekoliko godina stari ban MaleÅ¡ se prepade i reÄe sinovima da beže. Svi pristanu, samo najmlaÄ‘i Aleksa ne htede, već ostane na Vidnjama i od njega su sve porodice u Hercegovini koje slave Sv. Ignjatija. Ostalih osam sinova sa ocem pobegnu niz Bosnu i pridvore se kod nekoga bega.
Kad bi prvi Božić beg dariva badnjake i bi položajnik kod njih, a oni da bi mu se odužili daruju mu sablju onog paÅ¡ajlije koga su pogubili u Hercegovini. Ali, kad beg proÄita na sablji ime svoga sina, stavi ih na muke i oni priznadoÅ¡e Å¡ta su uÄinili, i beg iseÄe sve muÅ¡karce. Nekoliko žena ostade trudno i od njih su bratstva koja su se kasnije raziÅ¡la po Bosni i koji slave Sv. Ignjatija.
Iz ovoga roda je bio kaluÄ‘er Jovan MaliÅ¡evac, koji je pisao o svom bratstvu i to je kasnije preneo istoriÄar JiriÄek, a o MaliÅ¡evcima kaže da su živeli u 15 veku u državi Pavla Radenovića, bavili se stoÄarstvom i kiridžilukom. Od njih su svi Hercegovci koji su slavili Sv. Ignjatija, a raziÅ¡li su se i po Bosni i drugim krajevima Srpstva.
U selu je ostao najmlaÄ‘i sin MaleÅ¡ov koji se starao o stoci, od njega su bratstvo Aleksići, pa danas ima dosta porodica koje su poreklom iz Oputne Rudine, ili od bratstva ALEKSIĆA, kao glavnog bratstva. U Oputnoj Rudini, kao mestu gde je stasalo ovo bratstvo nastala su manja srodna bratstva: ALEKSIĆI, MIJOVIĆI, MARIĆI, ÄUKANOVIĆI, MARKIÅ IĆI, STOJIĆI, ĆOROVIĆI, SKENDERI, JARAMAZI i Å UPIĆI; u bilećkom kotaru: JANKOVIĆI, DEDIJERI, ALEKSIĆI i KRNjI; u gataÄkom kotaru: MANDIĆI, KOVAÄŒEVIĆI i DEDIJERI; u mostarskom kotaru: SRNE i DUDE; PANTIĆI i KALEMI u Bijelom Polju kod Mostara, u trebinjskom kraju su ÄERIĆI; JANKOVIĆI u DuboÄanima, KRNjI u Vatnici i Davidovićima, BOGDANOVIĆI u Zijemlju su od bratstva Mandića iz Dulića gataÄkih, SIMIĆI u Humu i LiÅ¡anima i DRAKULE (DRAKULIĆI) u Drini oko FoÄe, a ima ih razasutih po stolaÄkom, konjiÄkom i foÄanskom kraju. Bratstvo KOÄŒIĆI u Bosanskoj Krajini i mnogi muslimani i katolici koji su naselili: Stolac, Bileće, Trebinje i Mostar, bratstvo NIKOLIĆI u Visokom od bratstva Mandića iz Gacka i katolici bratstvo STJEPANI. Bratstvo MaliÅ¡evci su stasali u 15 veku u oblasti vlastelina Pavla Radenovića, oblasnog gospodara, starinom iz sela Rvaćeva kod OnogoÅ¡ta. Jedinstveni su po svojoj slavi.
ĆORLUKA pravoslavni i katolici, doselili su iz Popova, a ima ih po raznim selima Hercegovine, slave Sv. Jovana. PorodiÄno predanje kaže da su bratstvo Äorluke od bratstva MASLEÅ A, a rodonaÄelnik im je bio predak ćoravi Luka, koji je imao tri sina, jedan je ostao u Popovu, a dvojica su otiÅ¡la u zapadnu Hercegovinu, odakle su se selili dalje. Bratsvo MasleÅ¡e žive u Tulju (Popovo), starinom su od srpskog bratstva NIKOLIĆI iz Ozrinića, kraja u Katunskoj Nahiji. Nekada MasleÅ¡e zovu i bratstvo Å KALjIĆI, ranije su slavili Sv. Jeremiju, a kasnije su uzeli Sv. Jovana, kao i većina porodica u selu, naravno iz ekonomskih razloga.
Ima ih muslimana u Drljajićima (Å iroki Brijeg), istoga su porekla. Bratstvo NIKOLIĆA iz Ozrinića, kraja u Katunskoj Nahiji, slave GospoÄ‘indan, poreklom su od srpskog bratstva IVANOVIĆA. Predak Ivan Dragojev je imao dva sina, Nikolu i Äukana, rodonaÄelnike bratstava: NIKOLIĆA i ÄUKANOVIĆA, Å¡ire zvanih bratstvo IVANOVIĆA. Pasovi Nikolića su: Dragoje-Ivan-Nikola (rodonaÄelnik)-TomaÅ¡-Lako-Asan-Ilija-Bogdan-JoÅ¡o-Spasoje-Blagota, ili Dragoje-Ivan-Nikola-Kojica-Vuk-Spasoje-Ilija-Pejo-Mićo-Marko-Radomir-Danilo.
Nikolića ima u Berilju kod Prokuplja, Retkoceru kod Lebana, MiloÄanima kod NikÅ¡ića, od njih je ogranak bratstvo PAVLOVIĆA, nazvan po Pavlu Äurovu Nikoliću, od njegovih sinova Peka (vojvoda) i Krsta. Od bratstva Nikolića potomaka ima u Valjevu, rod bratstva POPOVIĆA nazvani po popu Nikolu, kao i ogranak bratstva ADŽIJE koji se prezivaju Nikolići, otiÅ¡li u Srbiju. Nikolići su iselili u selo Ozriniće, StarÅ¡evinu i KliÄevo kod NikÅ¡ića, od njih su bratstva: OJDANIĆI i BUDALIĆI kod Bileća, SUBAÅ IĆI, ROSNIĆI, TANTALOVIĆI, VUKANOVIĆI i VASKOVIĆI u selu Ozrinićima Äevskim, MIRKOVIĆI u Drobnjaku, MASLEÅ E u Popovu Polju, BRAJIÄŒIĆI (od njih su MIJATOVIĆI u Užicu), RAIÄŒEVIĆI, ĆETKOVIĆI, ÄŒIZMOVIĆI, GAJOVIĆI, ROJEVIĆI, Å TURANOVIĆI, ĆIRAKOVIĆI svi slave GospoÄ‘indan i ZORIĆI, slave Sv. Tomu.
VRSAJKO (VRZAJKO) slave Sv. Jovana i Sv. Jovana, porodica srpskog roda. MILICA GRKOVIĆ u DeÄanskoj hrisovulji nabraja: „MeÄ‘u imenima stanovnika DeÄanskog vlastelinstva bila su popularna starobalkanska imena: Barbat, Bukur, Bun, Vrsajko, Vrsal, Dronun, Mazoje, Pelegri, Å arbai itd.“
KOVAÄŒIĆI muslimani, žive u Stocu, doselili su od Trebinja, ima ih u selu TurÄinovićima u Å irokom Brijegu, tamo su katolici, a tamo su doselili od Bileća, slave Sv. Jovana. Ima ih u sve tri vere. Oni u TurÄinovićima kažu da su iz Dalmacije, po jednima su od srpskog bratstva IVIĆA i slavili su Sv. Iliju, a po drugima od srpskog bratstva KOVAÄŒEVIĆA iz Grahova, pa su skratili prezime.
Bratstvo KovaÄevići su starinom iz Bosne, doselili su iz okoline Jajca, doselilo je devet brata posle pada Bosne na Grahovu i napravili crkvu Sv. ÄurÄ‘a i Sv. Mihaila ArhanÄ‘ela. Ima ih dosta raseljenih po svim srpskim zemljama, a od njih u matiÄnom delu Grahova ima mnogo malih ogranaka. Za rodonaÄelnika smatraju Rada, koji je imao sina Savu, ovaj Jovana i Jovicu. Od Jovana su ogranak „Mizare“ od koga su ja verovatno ogranak bratstvo ROMOVIĆI. Jovica je imao sina Petra, ovaj Ivana, Janka i kneza Milutina. Od Ivana su bratstvo IVANOVIĆI, od Janka su bratstvo JANKOVIĆI, a Milutin je imao Äetiri sina: Jovana, Marka, Sima i Todora, a od njih su ogranci: od Peja Jovanova su bratstvo PEJOVIĆI, od Ćira Jovanova su bratstvo JEZDOVIĆI, od Å ajina Markova su bratstvo Å AJINOVIĆI, od Vuka Markova su bratstvo VUKOVIĆI, od MiloÅ¡a Simova su bratstvo MILOÅ EVIĆI, od Dejana Simova su bratstvo DEJANOVIĆI, od Goluba Simova su bratstvo GOLUBOVIĆI, od Ilije Todorova su bratstvo ILIĆI, od Bogdana i Äukana Todorova nije bilo muÅ¡kih potomaka. Slave Sv. ÄurÄ‘a, a preslavljaju Sv. Matiju.
JELAVIĆI katolici, doselili su s Vrgorca oko 1700. godine. Bratstvo Jelavići vode poreklo od staroga srpskog roda MACURE – JELAVIĆI živeli u selu Zmijinac, na Pelevom Brijegu, u KuÄima, stari rod. Odatle su ih davno isterali bratstvo Baljevići, iselili su se preko Hercegovine u Dalmaciju.
RAKITIĆI (RAKETIĆ) žive u Zadru i zaleÄ‘u, slave Sv. ArhanÄ‘ela, pojavljuju se kao prosvetna porodica krajem 19 veka, ima ih i u Kanjanima, MioÄiću, a najbrojniji su u Mokrom Polju. Kažu da su se doselili iz Bosne 1692. godine, slave Sv. Nikolu. Ustvari oni su ogranak bratstva VLADOJEVIĆA iz Hercegovine, pravoslavni rod, nekada živeli u Mirilovićima. U Drobnjaku postoji bratstvo Raketića koji su od ove familije, žive u Dobrim Selima, doselili su iz Banjana starinom, odselili preko Pive. Staro prezime im je bratstvo Vladojevići.
Kažu da su bili došli na jednu kuću, Trifka Vladojevića, koji pogibe, ali mu ostade žena Rakita sa sinovima Živkom i Jovanom, koji se po majci prozvaše bratstvo RAKITE (RAKITIĆI). Ima ih u Nikšiću, ali nisu u srodstvu sa Rakeitićima iz Rovaca. Slave Sv. Jovana, a preslavljaju Spasovdan. Poreklom su od plemena Nikšića iz Nikšićke Župe gde ih ima u većem broju.
RodonaÄelnik plemena NikÅ¡ića bio je NikÅ¡a, roÄ‘en u selu Krtole u Grblju, otac mu se zvao vlastelin Ilijan (Vladimir) Grbljanović i majka Jevrosima (Efimija), ćerke župana Vukana, najstarijeg sin Stefana Nemanje, zaÄetnika loze Nemanjića. Vojvode NikÅ¡e, rodonaÄelnika plemena NikÅ¡ića, koji se doselio iz sela Krtola u Grblju negde u drugoj polovini 13 veku. Odrastao je na dvoru svoga ujaka Stefana Nemanjića, ktitora manastira MoraÄe, sina Vukanova koji je tada upravljao Zetom. NikÅ¡a je voÄ‘en gospodnjom rukom doÅ¡ao u grad koji je bio namenjen Svetome Savi, a koga je Gospodnja ruka odvela na drugu stranu. DoÅ¡ao je u grad OnogoÅ¡t, koji će kasnije po NikÅ¡i dobiti ime NikÅ¡ić, kao i pleme koje je od njega stasalo.
MODRIĆI (Podgorje, Senj, OtoÄac, garÅ¡iÄki, Äazmanski, bjelovarski, vinkovaÄki, županjski, Ä‘akovaÄki, naÅ¡iÄki, požeÅ¡ki i valpovaÄki kotar) žive u Korlatu i Zatonu ObrovaÄkom, dobili prezime po Modrinom Selu odakle su nekada doÅ¡li 1689. godine iz srednje Dalmacije (iz Bukovice) kada su naseljene srpske porodice.
PERIÅ IĆI – doselili su iz DraÄeva, poreklom su iz RiÄ‘ana nikÅ¡ićkih, ranije su se zvali bratstvo MIHOJEVIĆI, a joÅ¡ starije bratstvo RADIÅ IĆI. Poreklom su iz RiÄ‘ana nikÅ¡ićkih, odakle su doÅ¡la tri ili Äetiri brata. Od te braće Luka je ostao u Mrkonjićima i od njega su bratstvo LUÄŒIĆI, Radule se naselio u Tuljima i od njega su bratstvo RADULOVIĆI, a treći je Mihailo od koga su bratstvo MIHOJEVIĆI. Ostala bratstva su ogranci Mihojevića.
U Popovu se pominju 1718. godine, u Grmljane su doÅ¡la tri ili Äetiri brata Mihojevića i od njih su potekla bratstva: PERIÅ IĆI, KOVAÄŒI, LAKIĆI i PEÅ IĆI. Iz Grmljana su doÅ¡li 1800. godine u DraÄevo, odatle u Drijenjane. PeriÅ¡ića ima u Stocu, Mostaru, Vlahovićima kod Ljubinja, Gabeli, slave Sv. Jovana. PeriÅ¡ića ima oko Mostara oni slave Sv. ÄurÄ‘a. Ima PeriÅ¡ića od bratstva VUJAÄŒIĆA, slave Sv. Nikolu, a ima i onih koji su ogranak bratstva ANDRIJAÅ EVIĆA, odnosno bratstva MANDIĆA, slave Sv. ÄurÄ‘a, a preslavljaju Sv. ArhanÄ‘ela.
MANDŽUKIĆI doÅ¡li poÄetkom 19 veka iz Hercegovine. Najstarije poreklo im je iz srpskog plemena Pipera u Crnoj Gori. Imaju roÄ‘ake u okolini Bijelog Polja, bratstvo MANDŽUKE.
REBIĆI (REBA) katolici i pravoslavni, slave Lazarevu Subotu, srpski rod iz Hercegovine. Starinom su od pravoslavnih prezimenjaka Äija starina je od bratstva KRIVOKAPIĆA-BATINIĆA, i kojih ima dosta naseljenih u pljevaljskom kraju. Oni koji su ostali u Hercegovini primili su islam i katoliÄanstvo. Starinom su od srpskog bratstva BATINIĆA-KRIVOKAPIĆA. Starinom su iz Hercegovine iz krajeva izmeÄ‘u NikÅ¡ića i Bileća, gde su formirani sredinom 16 veka, kada je poÄelo da slabi staro bratstvo Batinića i kada su u to bratstvo ženidbenim vezama uÅ¡la nekolika bratstvenika Krivokapića. U dalmatinsko selo Baljke su se doselili iz sela Baljaka kod Bileća. Srodni sa ostalima koji slave ovu slavu. Svi su ogranak velikog roda BATINIĆA-KRIVOKAPIĆA.
KOVAÄŒI katolici i pravoslavni, žive u Å ibeniku i zaleÄ‘u, doselili su iz Hercegovine od tamo brojnih srpskih bratstava sa ovim prezimenom. KovaÄa ima od bratstva Deretića, od bratstva VujaÄića ili KovaÄevića, od bratstva RadiÅ¡ića, i od bratstva Baćovića (Banovića).
Napisao: Božidar Kljajević, istoriÄar