Pjer-Emerik (dubro)

U Chelsea je doÅ¡ao iz Porta 2008. godine. Njegova prva sezona u plavom dresu je dokazala njegovu sposobnost da ide naprijed i uzrokuje probleme protivniÄkim odbranama, a postigao je dva prekrasna gola na gostovanjima kod Stoke Cityja i West Broma. Brzina koju posjeduje je dokazala uÄinkovitost ne samo u napadu, nego i u odbrani, gdje odliÄno pokriva svoje suigraÄe i izbacuje lopte opasne po Cechov gol. Dolaskom Luiz Felipe Scolarija nije uspio da se dokaže iz Äistog razloga Å¡to se povrijedio na poÄetku pripremne utakmice koja je igrana u Kini, i odmah poslije te utakmice se vratio u London. Oporavio se, ipak, do poÄetka sezone i bio prvi izbor trenera na poziciji desnog boÄnog, ali je pokazao i sposobnost igranja na poziciji lijevog boÄnog, Å¡to je dokazao Äuvanjem Lionela Messija u prvom polufinalu protiv Barcelone 2009. godine, Äime je Argentinca praktiÄno "strpao u džep". Njegova druga sezona, 2009/10, je iznenadno zavrÅ¡ena u oktobru povredom koljena. Bio je u prvih 11 protiv Hulla, na poÄetku sezone 2009/10, ali je suspendovan na dvije utakmice iz europskih takmiÄenja zbog komentara koje je dao na suÄ‘enje Tom Heninga Ovreba nakon Äuvene utakmice protiv Barcelone na Stamford Bridgeu. Ponovo se povrijedio u utakmici protiv Aston Ville i, iako se Carlo Ancelotti nadao da povreda nije ozbiljna, Jose je ipak zavrÅ¡io na operacijskom stolu. Vratio se u martu 2010. godine, ali je ubrzo otkriveno da mu je potrebna joÅ¡ jedna operacija, tako da je propustio Svjetsko prvenstvo 2010. godine. Potpuno se oporavio godinu dana od povrede na utakmici protiv Aston Ville, i sa Branislavom Ivanovićem igrao na poziciji centralnog boÄnog. Nakon povratka Alexa vratio se na svoju uobiÄajenu poziciju na kojoj i danas igra. Karijera prije dolaska u Chelsea U Portu je proveo pet sezona prije dolaska u Chelsea, a u portugalski klub je preÅ¡ao 2003. godine iz Boaviste. Dok je igrao za Porto, bio je timski kolega sa Ferreirom, Carvalhom i Manicheom, a bio je prvi izbor trenera Porta na poziciji desnog boÄnog nakon odlaska ferreire u Chelsea 2004. godine. Jose Mourinho ga je koristio samo 13 puta u njegovoj prvoj sezoni za Porto, ali se ubrzo nametnuo treneru i u narednim sezonama zabilježio preko 100 nastupa za Porto. Igrao je dva puta protiv Chelseaja. Na Stamford Bridgeu 2004. godine u naÅ¡oj pobjedi od 3:1, i u prvoj utakmici nokaut faze u sezoni 2006/07 koja je zavrÅ¡ila 1:1. Dobre igre za klub su ga dovele u Portugalsku reprezentaciju. Internacionalna karijera Igrao je za mladu reprezentaciju Portugala, a svoj debi za A reprezentaciju je imao u maju 2007. godine. Bio je prvi izbor selektora na poziciji desnog boÄnog na Euru 2008. Pod vodstvom Scolarija, Jose i Portugal su se probili do Äetvrtfinala, gdje su poraženi od NjemaÄke. Predstavljao je svoju domovinu i na Olimpijadi 2004. godine, a povreda ga je sprijeÄila da igra na Svjetskom prvenstvu 2010. godine.

Za Chelsea je potpisao 2007. godine trogodiÅ¡nji ugovor i bio zadnje pojaÄanje Jose Mourinha. Prvu sezonu u klubu je zapoÄeo sjajno golom u Community Shieldu na Wembleyu, te golom u prvoj utakmici Premiershipa. Izborio je kontroverzan penal protiv Liverpoola na Anfieldu i postigao gol u Ligi prvaka protiv Schalkea. Ipak, zbog odsustva sa terena usljed povrede koljena, dolazi do pada njegove forme. Nakon ispadanja iz FA Kupa od Barnsleya, mjesec dana je sjedio na klupi, sve dok ga Avram Grant nije ubacio u vatru u Äetvrtfinalu Lige prvaka. Nakon toga je igrao povremeno i Äešće od Salomona Kaloua. U finalu Lige prvaka je odigrao 92 minute. ZavrÅ¡io je prvu sezonu u klubu sa 29+9 nastupa i Äetiri gola. U Chelsea ubrzo dolazi Scolari, koji izjavljuje da želi Maloudu onakvog kakav je bio u Lyonu, sa protrÄavanjem i snažnim okom za gol. Nakon toga postiže 4 gola u 10 utakmica, ali ga povreda odvaja od terena do kraja novembra, odnosno do Boxing Daya, kada Malouda demonstrira sav svoj kvalitet i odigrava tri sjajna napada sa Drogbom i Anelkom. Pod vodstvom Guusa Hiddinka Malouda poÄinje pokazivati konstantnost forme. Asistencije, protrÄavanja i golovi su postali sastavni dijelovi njegovih nastupa, a imao je znaÄajnu ulogu u pobjedi u polufinalu FA Kupa protiv Arsenala, a na Nou Campu je sprijeÄio Lionela Messija u velikom broju akcija. Nažalost, te godine je Chelsea ispao u polufinalu od Barcelone. Na Wembleyu je asistirao za izjednaÄujući gol Drogbe u dinalu FA Kupa 2009. godine protiv Evertona, a zajedno sa Ashley Coleom je terorisao odbranu Evertona u prvom poluvremenu te utakmice. Nastavio je igrati sve bolje i bolje i u sezoni 2009/10, te imao jako dobru navedenu sezonu. Carlo Ancelotti ga je od poÄetka smatrao prvim izborom i do kraja godine je zacementirao svoje mjesto u prvoj postavi. Nastupio je u mnogo važnih utakmica te sezone i zatresao protivniÄke mreže ukupno 15 puta. Osim postizanja golova, Malouda je bio jako važan igraÄ za naÅ¡timavanje istih. Naime, Malouda je namjestio 12 golova Chelseaja, ukljuÄujući i onaj Joe Cola u pobjedi protiv Manchester Uniteda rezultatom 2:1. Bio je stalan Älan ekipe, igrajući radije kao veznjak nego kao krilo u formaciji 4-3-3. Pred kraj sezone je igrao i na poziciji lijevog boÄnog, protiv Intera u Ligi prvaka, kada su i Ashley Cole i Yury Zhirkov bili povrijeÄ‘eni. Sezonu 2009/10 je zavrÅ¡io sa joÅ¡ jednim nastupom u finalu FA Kupa i medaljom pobjednika oko vrata. ProglaÅ¡en je igraÄem godine od strane igraÄa kluba. Tokom sezone 2010/11, doÅ¡lo je do pada forme cijele ekipe par mjeseci, a Malouda je jedno vrijeme bio najbolji strijelac ekipe. Iako je ta sezona zavrÅ¡ena bez ijednog osvojenog trofeja, Malouda je ostao najbolji strijelac kluba sa 13 postignutih golova i nekoliko asistencija. Karijera prije dolaska u Chelsea Lyon je bio Maloudin treći klub. PoÄeo je karijeru u Parizu, sa niželigaÅ¡kim klubom Chateauroxom, gdje je odigrao dvije sezone prije prelaska u Guingamp. U Guingampu je igrao sa Didierom Drogbom te privukao interes mnogih velikih klubova, ukljuÄujući i Lyon. U Lyon je stigao iste godine kao i Essien. Sa Lyonom je osvojio tri uzastopne titule prije prelaska u Chelsea. Internacionalna karijera Florent je brzo postao standardni Älan Francuske reprezentacije, nakon Å¡to je prvi nastup za Trikolore zabolježio u novembru 2004. godine. Bio je dio ekipe koja je doÅ¡la do finala Svjetskog prvenstva 2006. godine, gdje je izborio penal koga je realizovao Zidane. Bio je i važan Älan tima koji je izborio nastup na Euru 2008, iako je cijela reprezentacija tada podbacila ispadanjem u grupnoj fazi takmiÄenja. Postigao je jedini gol u blamaži Francuske na Svjetskom prvenstvu 2010. godine. U septembru 2010. godine je postao kapiten usljed odsustva Patricea Evre.

Ubrzo nakon Å¡to je Salomon Kalou doÅ¡ao u klub 2006. godine, dolazak Mikela u klub je dokazao nastojanja Chelseaja da osvježi ekipu mladim talentima. Trener Jose Mourinho je odmah uvidio Mikelov talenat i koristio ga u veznom redu, a posebno kada je bilo potrebe za razvlaÄenjem igre. Mladi Mikel je tada igrao kao napadaÄki nastrojen veznjak. ProglaÅ¡en je najboljim mladim igraÄem u Chelseaju, u svojoj debitantskoj sezoni, i odigrava svoje prvo finale FA Kupa protiv Manchester Uniteda, kada se Chelsea i okitio titulom najboljeg. U sezoni 2007/08 je nastavio napredovati kao "novi Makelele", a do kraja te sezone je imao viÅ¡e nastupa nego Claude. Ipak, imao je i svojih ispada. Zaradio je crveni karton na Old Traffordu, u prvoj utakmici koju je vodio AVram Grant, kao i protiv Evertona u polufinalu Carling Kupa. Bio je u poÄetnom sastavu u finalu Carling kupa protiv Tottenhama, 2008. godine, kada je Chelsea poražen, a drugu sezonu u klubu je zavrÅ¡io sa nekoliko važnih utakmica u nogama, ukljuÄujući pobjedu protiv Manchester Uniteda. U finalu Lige prvaka je sjedio na klupi. Njegova važnost za klub je joÅ¡ viÅ¡e doÅ¡la do izražaja nakon povrede Michaela Essiena u sezoni 2008/09, a njegova smirenost i proigravanje napadaÄa su imali veliku ulogu u pobjedi nad Evertonom u finalu FA Kupa. Jedina stvar koja mu je nedostajala kao veznom igraÄu su golovi, kao Å¡to su nedostajali i njegovom uÄitelju Makeleleu. Zabio je dva gola u svojoj prvoj sezoni i zatim dva u FA Kupu 2007. godine protiv niželigaÅ¡kog protivnika, a od tada nije zabijao. Kako kaže, u veznom redu ima i drugih igraÄa kojima prepuÅ¡ta ulogu strijelaca, a on najprije želi zaustavljati protivniÄke igraÄe. Druga povreda Essiena, u sezoni 2009/10, dovela je do toga da Mikel bude prvi izbor u veznom redu. Od svog povratka sa AfriÄkog kupa Nacija, u februaru 2010. godine, zapoÄeo je svaku utakmicu, sve dok ga i samog nije poÄela muÄiti povreda koljena sredinom aprila. Mikelovi problemi sa disciplinom na terenu su daleko iza njega. Zapisan je u sudijsku knjižicu samo Äetiri puta u sezoni u kojoj je Chelsea osvojio duplu krunu. Mikel je do sada zabilježio preko 200 nastupa za Chelsea otkad je doÅ¡ao u klub, a u zadnjoj sezoni nije zapoÄeo samo 10 utakmica. Karijera prije dolaska u Chelsea U Chelsea je doÅ¡ao na ljeto 2006. godine nakon Å¡to je klub osigurao dvostruku krunu. Mikel je ranije već sve dogovorio sa Manchester Unitedom ali je norveÅ¡ki klub Lyn Oslo dopustio Plavcima da potpiÅ¡e ugovor sa ovim Nigerijcem uz odÅ¡tetu od 16 miliona funti. Kao dosta jak i spretan fudbaler, Mikel je bio jedan od najsvjetlijih talenata na AfriÄkom kupu Nacija 2006. godine, a debi za Nigeriju je imao u augustu 2005. godine. Ranije je uÄestvovao na Svjetskom prvenstvu do 20 godina, gdje je proglaÅ¡en drugim najboljim igraÄem turnira. Trenirao je sa Chelseajem jednu sedmicu 2004. godine, Å¡to je bilo dovoljno Mourinhu da poželi da ga dovede u ekipu. Internacionalna karijera Svoj debi za Nigeriju je imao 2005. godine, gdje je kao 18-godiÅ¡njak uÅ¡ao u drugom poluvremenu prijateljske utakmice protiv Libije. Njegov drugi nastup za reprezentaciju se desio protiv Zimbabvea, u drugom kolu AfriÄkog kupa Nacija. ZapoÄeo je utakmicu kao zamjena, a po ulasku je odmah ostavio dobar utisak na sve, postigavÅ¡i gol i asistenciju. To mu je donijelo prvi start za reprezentaciju, protiv Senegala, u trećem kolu grupne faze. Njegova sreća se pogorÅ¡ala u naredne dvije godine, kada je suspendovan zbog neodazivanja na reprezentativne obaveze, ali se u sastav ponovo vratio na AfriÄkom kupu nacija 2008. godine. Povreda ga je sprijeÄila da nastupi na Svjetskom prvenstvu 2010. godine.

Veliki Äovjek sa velikom reputacijom, Didier je doÅ¡ao iz Marseilla na ljeto 2004. godine. Iako je u prvoj sezoni imao opercaiju prepona, koja ga je udaljila dva mjeseca sa terena, to ga nije sprijeÄilo da odigrao fantastiÄnu sezonu u kojoj je Chelsea osvojio titulu Premier lige. Postigao je 16 golova u svim takmiÄenjima, ukljuÄujući i jedan u Carling kupu. U sezoni 2005/06 je ponovo postigao 16 golova. Nakon incidenta igranja rukom u dvije utakmice i optužbi da pada na pod bez razloga, moral mu je bio na dnu sve do marta 2006. godine i utakmice protiv West Hama na Stamford Bridgu. Tada je Chelsea doveo do pobjede od 4-1, Å¡to je navelo trenera Jose Mouriha da izjavi: "Didier bi trebao otići kući, upaliti TV, kupiti sve novine i sluÅ¡ati i Äitati i vidjeti da li će isti oni ljudi, koji su mu htjeli ubiti zdrav razum, napisati ono Å¡to zaslužuje." U sezoni 2006/07, iako je nastupao za Obalu Slonovaće na AfriÄkom kupu nacija, postigao je 33 gola u svim takmiÄenjima. PostigavÅ¡i 20 golova u ligi osvojio je prvi put Zalatnu kopaÄku Premier lige. Sa ukupno 60 nastupa postao je drugi po broju nastupa u jednoj sezoni u klubskoj historiji. Sezonu je zavrÅ¡io golom u zaustavnom vremenu u finalu FA kupa protiv Manchester Uniteda (1-0) na Wembleyu. OÄekivalo se da će ovaj uspjeh ponoviti i u sezoni 2007/08, ali povreda koljena i AfriÄki kup nacija su ga sprijeÄili u toj nakani. Kakogod, postigao je 15 golova, ukljuÄujući i onaj na Wembleyu u finalu Carling kupa protiv Spursa (pobjeda Tottenhama). Nakon pobjede nad Liverpoolom u polufinalu Lige prvaka, uslijedilo je sramotno iskljuÄenje Drogbe u finalu u Moskvi protiv Manchester Uniteda. Ako je bilo uspona i padova u toj sezoni, 2008/09 sezona je sigurno bila izvanredna. Luiz Felipe Scolari je doÄekan sa oduÅ¡evljenjem, ali se Brazilac nije mogao osloniti na Drogbu zbog povrede, te je Nicolas Anelka bio prisiljen igrati sam u napadu. Zbog nedostatka fiziÄke spreme, Drogba se nije mnogo igrao pod palicom Scolarija. Dolazak Guusa Hiddinka sredinom februara je znaÄio povratak u formu, povratak u prvih 11 za kapitensku traku Obale Slonovaće, te je postigao nekoliko važnih golova. Kontroverzama nikad kraja. Uslijedilo je skandalozno ispadanje iz polufinala Lige prvaka protiv Barcelone, nakon sramotnog suÄ‘enja Tom Henning Ovreba. Drogba je dobio tri utakmice zabrane, zbog prigovora. U sezoni 2009/10, holanÄ‘anina je zamijenio Carlo Ancelotti. Sezona je za Drogbu odliÄno poÄela. U napadu je igrao sa Anelkom, te je do Božića postigao 18 golova u 21 nastupu. Nakon povratka sa AfriÄkog kupa nacija postigao je treći gol u sezoni iz slobodnog udarca, a nakon toga je protiv Arsenala postigao svoj 12 gol protiv Topnika. MeÄ‘utim, u Ligi prvaka nije bilo sve sjajno. Chelsea je eliminisan od strane Intera, a Drogba je, već tradicionalno, zbog crvenog kartona dobio zabranu igranja za poÄetak sljedećeg ciklusa Lige prvaka. U historijskoj pobjedi protiv Wigana od 8-0, Drogba je postigao hat-trick i osvojio Zlatnu kopaÄku Premierlige. Nakon operacije hernije (kile), Drogba je propustio veći dio predsezone, ali je sezonu 2010/11 poÄeo hat-trickovima protiv West Broma i Wigana. Karijera prije dolaska u Chelsea Didier Drogba je u Chelsea stigao 2004. godine iz Marseilla, kada je proglaÅ¡en IgraÄem godine u Francuskoj. OdÅ¡teta je iznosila 24 miliona funti. ÄŒovjek koji je predvodio Obalu Slonovaće na prvom Svjetskom prvenstvu 2006, kao djeÄak se preselio iz Afrike u Francusku te je, kao junior igrao desnog beka. Igrao je za nekoliko manjih klubova, Äak je i propustio probu da zaigra za Paris St-Germain, jer je želio sazrijeti prije izlaska na veliku scenu. On je to uÄinio u Drugoj ligi za Le Mansom, a zatim i u Prvoj ligi sa Guingampu. Nakon ovoga doÅ¡ao je do pozornosti velikog Mourinha, ali nakon Å¡to je Drogba, u sezoni 2002/03, postigao 17 golova i postao reprezentativac postao je preskup za Porto. Doveo ga je Marseille i zbog toga nije požalio. U drugoj sezoni postigao je 18 golova u 35 ligaÅ¡kih nastupa i 6 golova u Kupu Uefa, ukljuÄujući važne golove protiv Liverpoola i Newcastla. Osim nagrade za IgraÄa godine u Francuskoj, FIFA je prepoznala dostignuća Drogbe, te ga je nominovala za IgraÄa godine svijeta. Mourinho je to ljeto stigao u Chelsea i ovaj put cijena nije bila problem. Internacionalna karijera Didier je za Obalu Slonovaće debitirao 2002. godine, a prvi put kapitensku traku je ponio na Svjetskom prvenstvu 2006. godine. Na posljednjem Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi, Obala SlonovÄe je izvućena u "grupi smrti", gdje je zauzela treće mjesto iza Brazila i Portugala. Na AfriÄkim kupovima nacija, Obala SlonovaÄe je, u periodu Didier Drogbe, uvijek zauzimala visoka mjesta. U Gani 2008. godine zauzeli su Äetvrto mjesto, dok su dvije godine ranije izgubili u finalu protiv Egipta. Drogba je najbolji Chelseajev reprezentativni strijelac svih vremena, postigavÅ¡i 43 gola u 69 utakmica.

Juan Manuel Mata je postao treći Å panjolac u Chelseju a doÅ¡ao je na ljeto 2011. godine slijedeći kolegu iz reprezentacije i osvajaÄa Svjetskog Prvenstva 2010 Fernanda Torresa i Oriola Romeu, koji je stigao iz Barcelone u augustu 2011. Igra na poziciji lijevog krila, a takoÄ‘er može igrati i u sredini, Mata je istakao veliku želju da se brzo adaptira na engleski fudbal. OÄekivani odlazak Yossi Benayouna, na kraju u Arsenal na posudbu, oslobodio je njegov omiljeni broj 10. On je svakako želio imati debi kod kuće, koji se desio protiv Norwich Cityja kada je uÅ¡ao kao zamjena i zabio zadnji gol u pobjedi od 3-1 27.Augusta 2011. Karijera prije dolaska u Chelsea Mata je sin bivÅ¡eg profesionalca,Juana, koji je igrao za Burgos i Salamancu. Juan Junior je zapoÄeo svoju karijeru u poznatoj akademiji Real Madrida kao napadaÄ, ali mu je dozvoljeno da preÄ‘e u Valenciju na ljeto 2007.godine. U prvoj sezoni je postepeno pokuÅ¡avao izboriti svoje mjesto, a nastupio je na Stamford Bridgeu kao zamjena u Ligi Å ampiona.Na kraju te sezone zabio je gol u finalu Kupa Kralja, i izabran je za Najboljeg mladog igraÄa tima. Nakon Äetri godine provede na Mestalli, u kojima je postigao 43 gola u 179 nastupa, Mata je razgovarao sa Andresom Villasom i bio je ubijeÄ‘en da je Stamford Bridge mjesto za njega, unatoÄ interesovanju drugih klubova. Internacionalna karijera Juan je bio Älan Å panjolske reprezentacije koja je osvojila Svjetsko Prvenstvo 2010 u Južnoj Africi, nakon Å¡to je debitirao 2009.godine. Napravio je jedan nastup za vrijeme prvenstva, zamijenivÅ¡i Fernanda Torresa. Prije potpisivanja za Chelsea skupio je 12 nastupa za A reprezentaciju, ali je takoÄ‘er nastupao za U-21 reprezentaciju te bio kapiten kada su osvojili Evropsko prvenstvo, i izabran u najboljih 11 turnira. Napisao: Rikky Luiz

Golovi u odluÄujućim meÄevima za osvajanje lige i FA Kupa, gol u finalu lige prvaka, skoro nikada promaÅ¡en penal, ko zna koliko asistencija i ogroman broj nastupa za Chelsea - Sve je to postigao Frank Lampard, jedan od najboljih igraÄa koji je ikada obukao dres Chelseaja. Nakon dosta slabog starta svoje karijere na Stamford Bridgeu, sa samo 15 golova u dvije sezone, 11 milionsko pojaÄanje iz West Hama je narednih sezona izrastao u jednog od najboljih igraÄa danaÅ¡njice. Rani znak onoga Å¡to tek slijedi jeste nevjerovatan nastup u finalu FA kupa protiv Arsenala pred kraj njegove prve sezone u klubu. Sezona 2003/04 je bila sezona dolaska Romana Abramovicha, te njegova treća u klubu, a svoje mjesto u ekipi je toliko Ävrsto držao da ga ni brojna pojaÄanja nisu mogla nadmaÅ¡iti. Sjajne partije su nastavljene i u sezoni 2004/05, kada je vodio Chelsea do titule prvaka Premier lige sa 13 postignutih golova u sezoni i 19 ukupno, Äime je postao najbolji strijelac-veznjak te sezone. Sa dva magiÄna gola protiv Boltona donio je Å¡ampionsku titulu na Stamford Bridge. ProglaÅ¡en je igraÄem godine po izboru novinara, te bio u izboru za najboljeg Europskog i Svjetskog igraÄa 2005. godine. Kada je u decembru 2005. godine napokon propustio jednu utakmicu zbog virusne infekcije, doÅ¡lo je do prekida PremierligaÅ¡kog rekorda po broju uzastopnih nastupa, tako da je Lampard stao na broju 164. Do tada je rekord držao golman Brad Friedel. U sezoni 2006/07 je odigrao 62 utakmice i bio najbolje ocijenjen igraÄ Chelseaja, a iako je naredne godine propustio par utakmica zbog dvije povrede, Frank je nastavio da gradi igru svoje ekipe i sezonu zavrÅ¡io sa 20 golova na kontu. U aprilu 2008. godine ga je zadesila porodiÄna tragedija, kada mu je preminula majka. Uprkos tome, uspio je postići važan gol iz penala protiv Liverpoola, u polufinalu Lige prvaka, te izjednaÄujući gol protiv Manchestera u finalu. Od tada je Lampard postao najbolji strijelac-veznjak Chelseaja svih vremena. PetogodiÅ¡nje produženje ugovora je potpisao 2008. godine, te ubrzo ponovo uÅ¡ao u golgetersku formu postigavÅ¡i gol protiv Hulla u oktobru te godine, a taj gol je proglaÅ¡en Chelseajevim golom sezone. Iako su nastupi njegovih suigraÄa redovno varirali, Lampard je ostao konzistentan i pod vodstvom Scolarija, postigavÅ¡i važne golove za Božić koji su ostavili Chelsea u utrci za titulom. Dolazak Guusa Hiddinka je donio veću slobodu za Lamparda, koji je nagradio svog trenera kasnim golovima protiv Wigana i trileru protiv Liverpoola, u utakmici koja je zavrÅ¡ila rezultatom 4:4. Osim ova dva gola, moglo se uživati i u onom protiv Evertona u finalu FA Kupa 2009. godine. Sa postignutih 27 golova u sezoni 2009/10 i dvostrukom titulom koju je osvojio Chelsea, Äinilo se da se Frank poboljÅ¡ava kako stari, kao i njegova sposobnost da se odupre povredama i Äinjenju prekrÅ¡aja, jer je tu sezonu zavrÅ¡io bez ijednog žutog kartona. Sezona 2009/10 je poÄela kako je i zavrÅ¡ila- na Wembleyu- gdje je u Community Shieldu postigao jedan, namjestio jedan i postigao gol iz penala. Nakon toga je proÅ¡lo 10 utakmica u kojima nije postigao pogodak, ali ubrzo postiže Äetiri gola u tri utakmice. Nakon promaÅ¡enog penala protiv manchester Cityja na Božić iste godine, postigao je dva gola iz dva penala i tako izvukao ekipu iz nevolja protiv Portsmoutha. Nakon iskoriÅ¡tenog penala protiv Aston Ville na Wembleyu i osiguravanja finala FA Kupa, sav fokus na Lampardove igre možemo prebaciti na narednih pet utakmica u kojima je briljirao. Na Anfieldu je bilo glavno slavlje nakon Å¡to je postigao gol i donio veoma važnu pobjedu ekipi. U zadnjoj utakmici prvenstva Frank je izborio i iskoristio penal te ekipi donio dva gola prednosti nad Wiganom. U aprilu 2011. je postao Äetvrti igraÄ u historiji kluba koji je zabiljeÅ¡io 500 nastupa za Chelsea. Karijera prije dolaska u Chelsea Frank je bio tinejdžer kada je njegov otac vodio West Ham, tako da se probio u prvi tim, zbog Äega su neki navijaÄi oÅ¡tro kritikovali njegovog oca (nepotizam). Bio je najredovniji igraÄ u ekipi koja je zavrÅ¡ila kao peta sezonu 1998/99, a iste godine dobija poziv za Englesku reprezentaciju. Ipak, kada su trener Harry Redknapp i Frank stariji dobili otkaz 2001. godine, to je bilo vrijeme da Frank pronaÄ‘e drugi klub. Iako je jedno vrijeme Leeds izgledao kao njegova moguća destinacija, on je izabrao klub u kome će svoju karijeru dovesti na viÅ¡i nivo- Chelsea. Internacionalna karijera Za Englesku reprezentaciju je debitirao 1999. godine protiv Belgije, ali je morao Äekati do juna 2003. godine da odigra Äitavih 90 minuta u Engleskom dresu, a svoj prvi gol je postigao u augustu iste godine protiv Hrvatske. Izborio je svoje mjesto za nastup na Euru 2004 i bio izabran za Engleskog igraÄa te godine jer je postigao 3 gola na prvenstvu, a istu titulu je zaradio i godinu dana kasnije. Bilo je iznenaÄ‘ujuće kada nije postigao gol na Svjetskom prvenstvu 2006. godine, iako je Å¡utirao viÅ¡e nego ijedan drugi igraÄ. Operacija kile ga je dovela na klupu na poÄetku kvalifikacija za Euro 2012, ali je se vratio 2011. godine sa golovima i znakom 3 lava na svom dresu. Ni jedan igraÄ Chelsea nije zabilježio viÅ¡e internacionalnih nastupa od njega.

Ramires Santos do Nascimento je doÅ¡ao u Chelsea na ljeto 2010. godine i potpisao ÄetverogodiÅ¡nji ugovor. Prethodno je igrao jednu godinu za Benficu, te pomogao ovoj Portugalskoj ekipi da doÄ‘e do naslova prvaka Portugala. Tokom te sezone, 23-godiÅ¡nji veznjak je zabilježio 26 nastupa, te postigao Äetiri gola ukljuÄujući gol u zadnjoj minuti protiv Vitorie Guimares, u svojoj debi utakmici. RoÄ‘en je u Rio de Janeiru, a za Benficu potpisao iz Cruzeira na dan kada je dobio poziv za Brazilsku reprezentaciju na Kupu konfederacija 2009. godine. Pojavio se na 4 od 5 utakmica koje je igrao Brazil na Svjetskom prvenstvu 2010. godine, ali je suspendovan u porazu od Holandije rezultatom 2:1 zato Å¡to je dobio parni žuti karton. U startnoj postavi se naÅ¡ao samo protiv ÄŒilea u grupnoj fazi, a do sada je skupio ukupno 17 nastupa za reprezentaciju. Dobro se snalazi na pozicijama centralnog ili desnog veznjaka, a proveo je dvije sezone u Belo Horizonteu, gdje je doÅ¡ao iz Joinvillea 2007. godine, te zabilježio 61 nastup uz 10 postignutih golova. Debi u dresu Chelseaja je imao u pobjedi nad Stoke Cityjem rezultatom 2:0 u augustu, kada je zamijenio Essiena, a prvi start za ekipu je imao protiv Blackpoola u premiershipu i Newcastlea u Carling Kupu. Njegova adaptacija na engleski fudbal će potrajati neko vrijeme, ali u prvih nekoliko nastupa je pokazao veliki talenat i potencijal.

Ne preferiram ga osobno jer dolazi iz Barce, ali ce vrijedit u buducnosti ukoliko ga ne uzmu natrag.

uzet 3 boda kod kuce protiv Latvije i barem egal u Pireju and there we go veÄeras sam primjetio nešto što većina vas vjerovatno nije, bez obzira koliko Ogi bio bolji igraÄ od Dujmovića, kad je Dujmović ušo u igru igra se popravila za barem 40%, uostalom, Ogi je glupim paralelnim dodavanjem skrivio gol, a Dujmović svojim ulascima poboljšava igru već zadnjih 3-4 utakmice, nije sluÄajnost.. P.S. Eduardo definitivno treba poÄinjati u prvoj jedanaestorki i tu nema priÄe, uz njega mogu biti Mandžo ili Killer, meni svejedno

ako nastavi s ovakvim predstavama poput ove veÄeras, ne sumnjam da će dati i 50

Äestitam na pobjedi, cijelu veÄer na mobitelu gledam flashscore i kad sam već odusto vidim Miske ga uvali :D

nema to veze, imate odliÄne ofanzivne vezne poput Ibra i Ibiševića i Misimovića da ne nabrajam dalje, može Dijamant sam u špici, ne sumnjam u 3 boda, dapaÄe odigro sam favorita na vas na kladionici

ukoliko ne uzmemo 3 boda, mijenjam državljanstvo :P

U 20.15 BiH doÄekuje Bjelorusiju u Zenici, ukoliko BiH uzme 3 boda, Bjelorusija gubi svaku šansu za plasman na Euro, a u tom sluÄaju bi BiH bila u odliÄnoj poziciji. Prijenos ima na BHT-u, a zamolio bih ukoliko netko ima link za online stream utakmice da mi pošalje. Ovdje ćemo komentirati utakmicu paralelno s njezinim tokom :)

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Ovo je tema da se vodi diskusija o: a ) Reprezentacijama Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije b ) NogometaÅ¡ima/fudbalerima Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije c ) Ligama Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije d ) Klubovima Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije e ) Nogometnim/fudbalskim savezima Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Uskoro, toÄnije u 20.15 Hrvatska u Zagrebu igra protiv Izraela, prijenos je na HTV-u 2. U ovom topicu ćemo kako utakmica teÄe i mi istu komentirati meÄ‘usobno