reLo

Florent Malouda bolje od većine razumije kroz šta Jamie Gittens prolazi u Chelseaju. Gittens je u julu prešao u Chelsea iz Borussije Dortmund za 48,5 miliona funti, ali nije imao početak karijere na Stamford Bridgeu kakvom se nadao. Lijevo krilo je samo tri puta bilo u startnoj postavi i postao je najnoviji član „007“ kluba na društvenim mrežama — izraza koji se koristi za igrača koji nije postigao gol ni upisao asistenciju u prvih sedam utakmica. Kada je Malouda 2007. godine stigao u Chelsea iz Lyona za 13,5 miliona funti, pritisak je bio još veći. Osvojio je francusku ligu četiri sezone zaredom i bio član reprezentacije Francuske koja je godinu ranije izgubila finale Svjetskog prvenstva od Italije. U to vrijeme imao je 27 godina i bio formiran igrač. Gittens je napunio 21 prije dva mjeseca. Malouda, koji je također igrao pretežno po lijevoj strani, postigao je samo dva gola i zabilježio jednu asistenciju u svojoj prvoj sezoni u Premier ligi. Navijači su ga znali izviždati — baš kao sada Gittensa. „Ne smiješ dozvoliti da te to pogodi“, rekao je Malouda za The Athletic. „To su tvoji navijači i imaju pravo izraziti svoje osjećaje. „Ako igraš za klub kao što je Chelsea, to se može dešavati i kod kuće i u gostima. Moraš znati nositi taj pritisak, razumjeti da oni žele tvoje najbolje. Ne rade to da bi ti igrao lošije, već da ti pošalju poruku — i moraš je razumjeti.“ Na pitanje kako je pridobio navijače, Malouda odgovara: „Naš odnos je bio izgrađen na predanosti. Bio sam posvećen klubu. Svaki prelazni rok pojavljivale su se glasine, ali sam i dalje ostajao i borio se za Chelsea. Navijači su mi uzvratili jer su vidjeli da iskreno volim klub, da ga branim svim što imam. Imao sam priliku igrati u velikim evropskim utakmicama, u Premier ligi, FA kupu... Vidjeli su u meni pouzdanog igrača. Na kraju je to bila uspješna priča.“ Malouda je na kraju postao važan igrač Chelseaja — postigao je 45 golova i upisao 39 asistencija u 229 nastupa, osvojivši pet trofeja, uključujući duplu krunu 2010. i Ligu prvaka 2012. Prošlog vikenda pratio je iz lože kako Gittens možda odigrao svoju najbolju utakmicu dosad, ušavši s klupe protiv Liverpoola i pokazujući više napadačke energije, pa čak i natjeravši Giorgija Mamardašvilija na dobru odbranu. Chelsea je pobijedio 2:1 u sudijskoj nadoknadi. „To je proces učenja“, kaže Malouda, koji će ovog vikenda igrati za tim Chelsea Legends protiv Liverpool Legends na Stamford Bridgeu u humanitarnoj utakmici. „Kada si mlad i dođeš u klub poput Chelseaja, moraš graditi samopouzdanje. To je dio puta. Gittens ima talenat — sada je pitanje kako će ga dokazati na ovom nivou. Kad si mlad, moraš biti bez straha. To je jedini način. „Klub vjeruje u njega. Samo treba da pokaže onima koji su mu ukazali povjerenje da zaslužuje igrati za Chelsea. Ljepota fudbala je u tome što jednim golom, jednom asistencijom, jednim bljeskom, možeš sve preokrenuti. Samo treba da vjeruje u sebe. Jedan njegov gol može zapaliti stadion.“ Gittens je rođen u Engleskoj i prošao akademije Readinga, Chelseaja i Manchester Cityja, ali, poput Maloude, jedino seniorsko iskustvo prije povratka u Englesku imao je u inostranstvu — u Borussiji Dortmund, gdje je stigao sa 16 godina. Malouda smatra da to treba uzeti u obzir, ali i da Gittens ne može predugo tražiti izgovore: „Treba vremena da se navikneš na Premier ligu, ali istovremeno — nemaš to vrijeme. Svaki prelazni rok je nova prilika za klub da promijeni ekipu. „Svi žele rezultate. Kad se investira u novog igrača, cilj je da se ekipa poboljša. U Engleskoj ima manje strpljenja nego u drugim ligama. Zbog novca, klubovi mogu već u sljedećem prelaznom roku da ‘isprave’ ono što ne valja. To stavlja dodatni pritisak na svakog igrača, ne samo novajlije. Moraš brzo naučiti koliko je engleski fudbal konkurentan.“ Kad je Malouda stigao, svlačionica Chelseaja bila je prepuna šampiona: John Terry, Frank Lampard, Didier Drogba, Petr Čech… Današnji Chelsea ima najmlađi tim u Premier ligi. Iako su prošle sezone osvojili Svjetsko klupsko prvenstvo i Konferencijsku ligu, Malouda priznaje da Gittens ima teži put. „To je dio strategije novih vlasnika“, kaže. „Ulažu u mlade igrače na duge ugovore. Kad sam ja došao, bilo je više iskusnih igrača — ljudi koji su već osvajali trofeje ili igrali za svoje reprezentacije. Ekipa je imala više karaktera i iskustva. „Ovaj projekat je drugačiji — razvijaju mlade igrače koji tek treba da pobjeđuju zajedno. Zato je pritisak veći. Kad vidiš koliko je novca potrošeno, jasno je da su očekivanja ogromna.“ Gittens je imao i peh — nije imao punu predsezonu. Za razliku od Joãa Pedra i Liama Delapa, nije mogao igrati za Chelsea na Svjetskom klupskom prvenstvu jer je odigrao 13 minuta za Dortmund u grupnoj fazi. Pošto je Chelsea igrao finale 13. jula, treninzima su se vratili tek 4. augusta, manje od dvije sedmice prije početka Premier lige. „Kratkoročno, to pravi razliku“, priznaje Malouda. „Ali dugoročno, nije bitno. Ako pripadaš Chelseaju, moraš se dokazati bez obzira na okolnosti. Nije stvar u godinama ili iskustvu — kad dobiješ priliku, moraš je iskoristiti. „Cole Palmer ima problema s povredama — svaki igrač to treba vidjeti kao priliku. Nije važno otkud prilika dolazi. Svaki minut u dresu Chelseaja je šansa da pokažeš svoj kvalitet. Predsezona je prošlost — to ne može biti izgovor.“ Još jedan razlog što Gittens rijetko startuje je dolazak Alejandra Garnacha iz Manchester Uniteda. Iako je stigao kasnije, krajem augusta za 40 miliona funti, Argentinac se brže prilagodio i počeo tri od posljednje četiri utakmice. Malouda smatra da Gittens ne smije gledati Garnacha kao prijetnju: „Potrebna ti je konkurencija da bi bio najbolji. Što prije to shvatiš, to ćeš prije napredovati. To nije problem — to je izazov koji si sam izabrao kad si došao u Chelsea. Kad sam ja igrao, svake godine bi doveli novog napadača — Drogba, Crespo, Shevchenko… To te tjera da napreduješ. „Mladi igrači to ponekad ne vide jer traže individualno priznanje. Ali u velikim klubovima trebaš jaku ekipu. Pogledaj Liverpool i Manchester City — zato mogu konkurisati na svim frontovima. Chelsea želi isto: da bude tim koji svake sezone može napasti sve trofeje. Za to ti trebaju kvalitetni igrači.“ Malouda vjeruje da Gittens to može dostići — ako prebrodi početne teškoće. Baš kao što je to i on uspio.

Shim Mheuka ima samo 17 godina, ali njegov instinkt pred golom pokazuje zrelost koja iz dana u dan raste. Chelsea u svojim redovima ima ozbiljnog strijelca, a Mheuka izaziva takvu pažnju da ga više niko u klubu ne može ignorisati. Trenutno je jedan od najefikasnijih mladih fudbalera u engleskom omladinskom fudbalu. Ovaj engleski omladinski reprezentativac postigao je hat-trick i upisao asistenciju u pobjedi Chelseajevih omladinaca nad Benficom (5:2) u UEFA Youth Leagueu. Ove sezone već je zabio deset golova u isto toliko utakmica za različite uzraste u akademiji, a prošlog mjeseca postigao je i pet golova u tri utakmice za U-19 reprezentaciju Engleske. Ukratko, tihi napadač trenutno je u fenomenalnoj formi. U Chelseaju vlada veliki optimizam kada je u pitanju njegova budućnost. Proglašen je igračem mjeseca u Premier League 2 za august, a u klub je stigao još kao U14 igrač Brightona. Prema navodima izvora bliskih klubu, Mheuka je “vjerovatno najčešći” omladinac koji trenira s prvotimcima Enza Maresce, čak češće nego Marescin omiljeni 16-godišnjak Reggie Walsh. Ponekad to znači da se pridružuje treninzima kako bi se popunio broj igrača kada su stariji u fazi oporavka, ali često je to i nagrada za njegove sjajne nastupe u omladinskoj ligi — kojih je ove sezone bilo mnogo. Mheuka već ima iskustva u prvom timu Chelseaja. Debitovao je prošlog decembra protiv FC Astane u Konferencijskoj ligi, u izuzetno hladnim uslovima. Bio je presretan kad je saznao da će letjeti s ekipom u Kazahstan i zaigrati u tom neobičnom meču. Premierligaški debi upisao je u februaru, u pobjedi 4:0 protiv Southamptona, kada je zamijenio Enza Fernandeza. „Osjećao sam se kao da mogu istrčati na Stamford Bridge i bez sata sna, pun energije i spreman za utakmicu,“ rekao je. „Mnogo puta sam to zamišljao u glavi i sve je bilo baš onako kako sam sanjao.“ Prvi start imao je protiv Kopenhagena, a kasnije je dobio i 20 minuta u Liga kupu protiv Lincolna, što je bila nagrada za odličan početak sezone. Po prirodi brz i fokusiran, Mheuka je sam sebi obećao nakon potpisivanja stipendije sa Chelseajem u julu prošle godine da se neće opustiti. Nazvao je to svojim “novim početkom”. Ubrzo je iz U18 tima prešao u U21 i sada često nosi kapitensku traku u različitim takmičenjima. Izvori koji ga poznaju opisuju ga kao „divnog momka“ s „zaraznim osmijehom“, skromnog prema osoblju u Cobhamu, ali s tihim samopouzdanjem i velikim poštovanjem od strane saigrača i prvotimaca. Poput kapitena Reecea Jamesa, Mheuka je više vođa primjerom nego riječima. Njegov idol po stilu igre je Cristiano Ronaldo, ali pravi uzor mu je otac Malcolm, bivši fudbaler iz Zimbabvea. „Moj otac je imao najveći uticaj na mene,“ rekao je Mheuka. „Bio je uz mene kroz sve — teške trenutke, sumnje, duga putovanja. Igram jer volim fudbal, ali igram i zbog njega.“ „Mama me drži prizemljenim. Podsjeća me da sam još uvijek samo 17 i da je u redu griješiti. Svi griješe, i to je ponekad upravo ono što trebaš čuti. Zahvalan sam na tome.“ „Svaki trenutak na terenu za mene je užitak,“ rekao je prošle sezone. A sudeći prema njegovoj formi, Mheuka će sigurno nastaviti dobijati sve više prilika u prvom timu Chelseaja — pogotovo ako nastavi ovako pogađati mreže.

Moises Caicedo iz mjeseca u mjesec sve više puni svoj video-repertoar spektakularnih golova u dresu Chelseaja. Njegov posljednji pogodak, protiv Liverpoola, imao je posebno značenje za Ekvadorca, koji nastavlja postavljati visoke standarde na Stamford Bridgeu. Nakon što je već ove sezone postigao sjajan gol protiv Brentforda – uz ranije efektne pogotke protiv Bournemoutha, Manchester Uniteda i Real Betisa – Caicedo je u subotu raspalio projektil u same rašlje i doveo nas u vodstvo od 1:0. Bio je to udarac dostojan velikog derbija i još jedan dokaz da Caicedo jednostavno ne zna postizati lake golove! „Jednog dana ću to uraditi!“, nasmijao se. „Igram kao vezni i uvijek sam van šesnaesterca, to je to. Kada sam šutirao, znao sam da lopta ide u gol. Otrčao sam u korner da proslavim s igračima i navijačima. Poseban je osjećaj jer je bilo protiv velikog protivnika. Naravno, želim davati golove da pomognem ekipi, i ovo je bio sjajan pogodak. Rekao sam sebi da moram postići gol izvan šesnaesterca – i uspio sam.“ Caicedo, kojeg mnogi smatraju trenutno najboljim veznim igračem Premier lige, nastavlja oduševljavati. Navijačima Chelseaja je jasno koliko je važan timu, ali 23-godišnjak skromno odbija poređenja s bivšim velikanima veznog reda, N’Golom Kantéom i Claudeom Makeleléom. „Predivno je što me navijači vole, ali sigurno sam još daleko od Kantéa ili Makeleléa“, rekao je Caicedo. „Ono što su oni uradili za ovaj klub je ogromno. Ja ću nastaviti raditi jer želim postati legenda ovdje i ostvariti mnogo toga s ovim nevjerovatnim klubom.“ Igrač koji je u subotu napravio veliki korak ka sopstvenoj slavi bio je Estevao Willian. Njegov dramatični pogodak u sudijskoj nadoknadi bio je nevjerovatan način da postigne svoj prvi gol za Chelsea, a Caicedo je objasnio zašto je mladi Brazilac to i zaslužio. „Bio je to sjajan osjećaj kada je Estevao postigao gol. Radi fantastičan posao i svi smo presretni što ga imamo u ekipi. Vidite i na terenu koliko je dobar – isto je i na treninzima. Pokazuje svoj kvalitet. Pokušavamo mu pomoći jer je Premier liga jako teška. Ipak, on već pravi razliku.“ Caicedo vjeruje da su borbenost i kvalitet prikazani protiv aktuelnog prvaka dobar znak za predstojeće mjesece. Takođe je istakao i koliku su ulogu u pobjedi imali navijači Chelseaja. „Bio je to sjajan dan za klub. Navijači su bili fenomenalni. Zahvalni smo im jer su nas gurali naprijed, i bilo je važno da dobijemo utakmicu. Ovo je rezultat na kojem možemo graditi dalje. Pokazali smo kvalitet i karakter na terenu. Ova pobjeda može nam dati mnogo samopouzdanja za ostatak sezone.“ Dodao je: „Premier liga je jako teška i moraš biti konstantan. Kada pobijediš velike ekipe, to je važno za tvoje samopouzdanje. Mi smo to uradili i nastavićemo, korak po korak.“

Važni golovi Chelseaja često budu dočekani udaranjem i lupkanjem po metalnim ogradama na tribini Matthew Harding, što je tradicionalan način na koji domaći navijači izražavaju oduševljenje. No u subotu, kada je Enzo Fernandez postigao pogodak protiv Brightona, tom poznatom zveckanju pridružilo se i nekoliko taktova pjesme „Chelsea Dagger“ škotskog benda The Fratellis iz 2006. godine. Pjesma je svakako zarazna, a i veza s klubom iz zapadnog Londona je očigledna kroz njen naslov i pojedine stihove. Ipak, reakcija navijača na njeno uvođenje kao „muzike za golove“ ove sezone nije bila pretjerano pozitivna. „Ne kažem da je mišljenje jednoglasno, ali ogromna većina ljudi s kojima sam razgovarao smatra da muzika poslije gola uguši prirodnu proslavu“, rekao je Dominic Rosso, potpredsjednik Udruženja navijača Chelseaja, za The Athletic. „U trenucima kad želiš slaviti s timom, muzika se ubaci i preuzme sve.“ „Udarci po ogradama na Stamford Bridgeu postali su sinonim za velike golove, za pobjede u zadnjim trenucima. A s ovom muzikom to se jednostavno ne čuje.“ Izvor iz Chelseaja, koji je želio ostati anoniman, izjavio je da klub pokušava uvesti različite novine kako bi poboljšao atmosferu na utakmicama i privukao mlađu generaciju navijača, pritom poštujući tradiciju. Muzika nakon gola, koja se prvo pojavila tokom prijateljskih utakmica pred sezonu, a sada se pušta i u takmičarskim mečevima u Premier ligi i Ligi prvaka, element je koji su prigrlili brojni stadioni širom svijeta. Uobičajena je u sjevernoameričkim sportovima poput NHL-a, gdje Chicago Blackhawksi takođe koriste „Chelsea Dagger“ za slavlje pogodaka. Nije to ni potpuno strano fudbalu. Većina njemačkih klubova iz Bundeslige — 17 od 18 — pušta muziku nakon gola (izuzetak je Union Berlin), s izborom koji se kreće od „Song 2“ benda Blur kod St. Paulija do „Can-Can“-a kod Bayerna. Slična praksa postoji i u nižim engleskim ligama. Komšije iz druge lige, Queens Park Rangers, puštaju instrumentalnu verziju pjesme „Papa’s Got a Brand New Pigbag“, uz navijački poklič „Hoops!“ kada postignu gol na Loftus Roadu. Ali nedaleko, na Stamford Bridgeu, mnogi su nezadovoljni novim zvučnim rješenjem. Online peticija kojom se traži da klub prestane puštati muziku nakon golova već je skupila više od 1.500 potpisa. „Fudbalski navijači su vrlo zaštitnički nastrojeni prema onome što smatraju svojom kulturom i vrijednostima kluba“, kaže Richard Weekes iz navijačke grupe We Are The Shed (WATS). „Navijači Premier lige uglavnom smatraju da muzika poslije gola ne pripada ovom nivou fudbala, i teško ih je uvjeriti u suprotno.“ Ideja iza muzike — da poboljša atmosferu — očigledno nije sve uvjerila. Prema istraživanju Udruženja fudbalskih navijača iz 2023., samo otprilike jedan od pet navijača smatra da ona pozitivno utiče na atmosferu. „Chelsea ima problem s atmosferom“, dodaje Weekes. „Ali jedino mjesto i vrijeme kada nema problema s bukom jeste onaj trenutak odmah nakon gola. Ljudi viču, pjevaju, cijeli stadion živi. Dakle, muzika tu ništa ne rješava — pravi problem su periodi prije i poslije golova.“ Klub i navijačke grupe zajedno rade na poboljšanju atmosfere, kroz forume i posebni „komitet za atmosferu“. Jedan rezultat toga je i uvođenje „pjevajuće sekcije“ na tribini Shed End, kroz grupu WATS, koja je prvo testirana u Konferencijskoj ligi prošle sezone, a sada funkcioniše i u Ligi prvaka. Osim muzike, navijači su protiv Brightona vidjeli i dimne mašine koje su puštene kad su igrači izlazili iz tunela. Klub je očito ozbiljan u pokušaju da poboljša ugođaj, ali teško je sve zadovoljiti. „Pjevajuća sekcija je primjer kako, kada klub radi s navijačima, promjene mogu biti uspješne i prihvaćene“, kaže Rosso. „Ali kad se odluke donose bez navijača, sve djeluje isforsirano, kao neka vrsta zabave, WWE stil, a ne pravi fudbalski ambijent.“ „Nisam siguran da dimne mašine i pirotehnika stvarno donose atmosferu. Savjetovali bismo klubu da razgovara s navijačima i shvati šta oni zapravo žele.“ Takvih slučajeva saradnje već je bilo. Rosso kaže da se izbor muzike prije utakmica poboljšao uz pomoć navijača: „Prošle sezone puštali su Foo Fighterse sve do samog početka meča, ali su to brzo promijenili. Sad je to ‘Blue is the Colour’, i to su odlično tempirali — i to je nešto što je urađeno uz nas.“ S druge strane, uvođenje muzike nakon gola nije bilo predmet razgovora. „Nije bilo nikakve komunikacije s klubom o tome“, kaže Rosso. „Odmah nakon što smo je čuli na jednoj prijateljskoj utakmici u augustu, kontaktirali smo klub. Rekli su nam da budemo strpljivi i vidimo kako će eksperiment proći. Ali broj onih koji su protiv toga stalno raste.“ „Klub je inače otvoren za ideje i sluša nas“, dodaje Weekes. „Ljudi iz vrha su zainteresovani za sve što se tiče atmosfere, što je pozitivno — sve dok slušaju povratne informacije kad pogriješe, kao sada s muzikom za golove.“ Izvor iz kluba za The Athletic priznaje da su svjesni da se neće svima svidjeti promjene, ali da im se činilo kako su mnogi uživali u muzici. No, navijači s kojima su novinari razgovarali ne dijele to mišljenje. „To ne samo da uguši prirodnu radost i spontanost poslije gola“, kaže Rosso, „nego djeluje potpuno isforsirano i većinom je odbijeno od strane navijača. Ako moramo zamijeniti navijačku proslavu s 30 sekundi pjesme, onda nešto ozbiljno nije u redu s našim stadionima.“ „Dobro je što klub pokušava naći načine da poboljša atmosferu“, zaključuje Weekes. „Neće uvijek sve uspjeti, ali sve dok slušaju reakcije navijača — a ovdje je ona jasna — i ne forsiraju ono što navijači očito ne žele, nema dugoročne štete.“ I klub i navijači žele da pronađu načine da podignu atmosferu. Za navijačke grupe, najvažnije je da se to uradi na pravi način. Ne, kako pjevaju The Fratellis u „Chelsea Dagger“, samo – reda radi.

Kada je Estevão Willian napustio teren na Stamford Bridgeu nakon što je postigao dramatičan kasni gol za pobjedu nad Liverpoolom, s tribina se mogao čuti njegov usklik: „¡Vamos!“. Poslije brojnih čestitki, zagrljaja i tapšanja po leđima od strane trenera i saigrača, mladi Brazilac je stigao na obavezne medijske dužnosti – uz pomoć prevodioca – ali prevod nije bio potreban da bi se razumjelo njegovo raspoloženje. Osmijeh na njegovom licu govorio je sve. „Vamos“ je možda utihnulo, ali oduševljenje nije. I nije teško shvatiti zašto – postigao je pobjedonosni pogodak u 95. minuti za 2:1, nakon što je Cody Gakpo ranije izjednačio rezultat na Caicedov spektakularan gol. Bio je to prvi Premierligaški gol za 17-godišnjeg krilnog napadača, i to protiv aktuelnog prvaka – razlog više da osmijeh ne silazi s njegovog lica u uskom prostoru za intervjue ispod tribina Stamford Bridgea. Na pitanje kako bi opisao osjećaje nakon utakmice, Estevão je duboko udahnuo i rekao: „Oh, wow... tako sam, tako sretan. Zahvalan sam Bogu, svojoj porodici, saigračima, trenerima i svima u klubu koji mi pomažu da napredujem. Nevjerovatan je osjećaj postići svoj prvi gol u Premier ligi, i to u ovakvoj utakmici.“ Mladog Brazilca, koji nosi broj 41, Enzo Maresca je uveo u igru u 75. minuti – a dvadeset minuta kasnije, postao je heroj dana. „Osjećaj je nevjerovatan, a još je ljepše što trener ima toliko povjerenja u mene,“ rekao je Estevão. „Kad sam ulazio, rekao mi je da igram svoju igru i pokušam donijeti promjenu. Rekao mi je da pokušam postići gol ili stvoriti šansu – i, hvala Bogu, uspio sam. Jako sam sretan zbog njega i zbog povjerenja koje mi pruža.“ Od dolaska iz Palmeirasa, Estevão je oduševljen kako se njegov život u Engleskoj razvija. „Sve u Chelseaju ide bolje nego što sam zamišljao,“ priznao je. „Svaki dan na treningu osjećam se sjajno, uživam u svakom trenutku. Imam divne saigrače i trenere koji mi pomažu da rastem, a porodica mi je ovdje i pomaže mi da se naviknem na život u Engleskoj i Premier ligi. Ne bih mogao biti sretniji!“

Enzo Maresca vjeruje da Romeo Lavia može krenuti stopama Reecea Jamesa i nakon brojnih povreda postati važan igrač za Chelsea. Belgijanac je od dolaska u ljeto 2023. imao niz pehova s povredama, no prošle sezone je ipak upisao 22 nastupa. Nakon što je zadobio mišićni problem na Svjetskom klupskom prvenstvu, Lavia se vratio u igru protiv Brightona, ušavši s klupe. Maresca je potvrdio da je 21-godišnji veznjak spreman za današnji duel protiv Liverpoola, ali naglašava da se njegov povratak mora pažljivo kontrolisati kako bi se izbjegao scenarij iz prošlosti. „Romeo je spreman za igru“, rekao je Maresca na konferenciji za medije. „S njim pokušavamo raditi isto što i s Wesom [Fofanom] i Reeceom [Jamesom]. Sada smo u puno boljoj situaciji s obojicom. Nažalost, u ovom trenutku Wes je van terena, ali ne zbog fizičkog problema, nego zbog potresa mozga koji je zadobio protiv Lincolna.“ „Cilj s Romeom je da ga dovedemo u isto stanje kao Wesa i Reecea – da može igrati redovno. Vidite da Reece sada igra više utakmica bez problema. Nadamo se da možemo isto postići i s Romeom.“

Enzo Maresca je priznao da nakon utakmice protiv Benfice još uvijek ima prostora za napredak, ali je bio zadovoljan važnom pobjedom. Chelsea je poveo u 18. minuti kada je opasni centaršut Pedra Neta pronašao Alejandra Garnacha na drugoj stativi, a njegov volej unazad završio u vlastitoj mreži nakon što ga je nespretno skrenuo Richard Rios. Robert Sanchez je morao da vrhovima prstiju preusmjeri udarac Dodija Lukebakia u stativu, a bilo je još nekoliko opasnih trenutaka za Plavce, ali ukupno gledano, relativno smo sigurno stigli do pobjede – iako je isključenje Joaa Pedra u finišu zbog drugog žutog kartona nakon visoke noge predstavljalo jednu od rijetkih negativnih tačaka večeri. Maresca je rekao: „Trebao nam je, naravno, trijumf, ta tri boda, iz više razloga. Mislim da smo prvo poluvrijeme kontrolisali igru, postigli gol, stvorili još šansi i nismo primili ništa osim dvije-tri tranzicije, što je normalno. A onda smo u drugom poluvremenu, iz različitih razloga, pali. Mislim da imamo neke igrače na terenu koji, nažalost, nisu na 100 posto, ali igraju jer nam je sedam-osam igrača povrijeđeno. Ali također mislim da je dobro pobijediti večeras, u svakom slučaju, čak i ako ponekad morate naučiti pobjeđivati na ružan način, kao u posljednjim minutama utakmice.“ Ova faza Lige prvaka podrazumijeva osam odigranih utakmica, gdje osam najboljih ide direktno u osminu finala, dok oni od 9. do 24. mjesta igraju dodatne mečeve na ispadanje. Nakon poraza od Bayerna u prvom kolu i večerašnje pobjede, trenutno smo na 17. mjestu uz šest preostalih mečeva. Na pitanje da li je cilj završiti među osam najboljih u ukupnom poretku Lige prvaka, Maresca je odgovorio: „Da, apsolutno. Prije svega, cilj je da nastavimo u narednu fazu, ali ako uspijemo završiti u top osam, to je jako dobro za nas. Sada imamo još šest utakmica. Vidjet ćemo hoćemo li uspjeti i da oporavimo igrače, što je za nas veoma važno. Ali sada je fokus više na subotnjoj utakmici. Zatim slijedi reprezentativna pauza, koju čekamo jer možemo dobiti nazad neke igrače. Vidjeli ste večeras Benoita Badiashilea, bio je vrlo dobar. Dakle, ako uspijemo vratiti još igrača, to je ono što nam treba.“

Nakon što je Chelsea u utorak navečer savladao Benficu 1-0 u grupnoj fazi Lige prvaka, Maresca je obznanio još jednu lošu vijest o povredama. Ispostavilo se da je veznjak Plavaca, 21-godišnji Andrey Santos, zadobio povredu. On je počeo prošlosedmičnu ligašku utakmicu protiv Brightona, ali je zbog povrede izostao iz sastava za utakmicu protiv Benfice. Maresca je za Football.London rekao: „Izgubili smo protiv Brightona Andreyja Santosa, koji će biti van terena do kraja reprezentativne pauze. Imamo sedam, osam igrača povrijeđenih, nažalost, u ovom trenutku.“ Direktorima Chelseaja je ranije skrenuta pažnja na rizik od povreda ove sezone, nakon napornog ljeta sa Svjetskim klupskim prvenstvom. Nažalost, izgleda da to sada sustiže ekipu u prvim mjesecima sezone 2025/26. Frustrirajuće je što će Santos propustiti nekoliko utakmica jer je tek počeo pronalaziti svoje mjesto kao važna opcija u veznom redu.