Chelsea je juče ponovio sve najgore obrasce iz mračne sezone: Alonsa čeka ogroman posao

Od samog početka bilo je očigledno da Chelsea neće pobijediti Sunderland, ali tek kada je Wesley Fofana u 62. minuti dobio drugi žuti karton od sudije Chrisa Kavanagha postalo je jasno da će svoju katastrofalnu sezonu u Premier ligi završiti tako što će na Stadium of Lightu ponoviti sve svoje najveće slabosti.

Pasivan početak na glasnom i zastrašujućem gostujućem stadionu? ✅ Fizičko nadjačavanje po cijelom terenu? ✅ Primljen gol nakon zapanjujuće jednostavne akcije? ✅ Pedro Neto koji se nepotrebno uključuje u djetinjastu svađu? ✅ Stabilizacija posjeda lopte prije nego što ih uništi gubitak koncentracije u odbrani? ✅

Dovoljno dobra reakcija da navijači dobiju tračak nade za preokret? ✅ Potpuno nepotreban crveni karton, nakon kojeg slijedi hrabra ali beskorisna borba s deset igrača? ✅ Pretjerano demonstrativna izvinjenja igrača prema skoro praznom gostujućem sektoru nakon utakmice? ✅

Chelsea je sezonu 2025/26 - četvrtu godinu BlueCo projekta - završio na 10. mjestu Premier lige. Jedini razlog zbog kojeg atmosfera među navijačima trenutno nije potpuno pobunjenička jeste to što su vlasnici i sportsko rukovodstvo kluba, koje su u Sunderlandu predstavljali Paul Winstanley i Sam Jewell, spriječili zahtjeve za velikim promjenama intrigantnim i uzbudljivim imenovanjem Xabija Alonsa za menadžera.

Alonso je, kako je detaljno opisano u The Athleticovoj priči o njegovom dolasku, rekao Chelseaju da želi izgraditi tim „čudovišta mentaliteta“ na Stamford Bridgeu, koristeći jednu od najpoznatijih fraza Jürgena Kloppa. Ta ideja djeluje gotovo komično apsurdno u danima poput ovog, a ovakvih dana bilo je previše od početka godine.

Ovo je Chelsea koji je izgubio pet uzastopnih ligaških utakmica bez postignutog gola prvi put od novembra 1912. godine. Ovo je također Chelsea koji je izgubio četiri uzastopne domaće ligaške utakmice tek drugi put u historiji kluba, nakon 1978. godine. U 19 utakmica od početka godine Chelsea je tek 15. na tabeli forme.

Nijedan tim ne može biti toliko loš tako dugo i realno očekivati evropski fudbal naredne sezone, a kamoli redovno igranje Lige prvaka, što zahtijevaju moderna historija Chelseaja i poslovni model BlueCoa. Šest bodova iz posljednjih devet utakmica bilo bi dovoljno za plasman u Europa ligu nakon pobjede 4:1 protiv Aston Ville na Villa Parku 4. marta. Chelsea je osvojio samo četiri boda.

Jedina oblast u kojoj je ovaj tim briljirao jeste nedisciplina; deset crvenih kartona u svim takmičenjima (11 ako se računa i isključenje Enza Maresce protiv Liverpoola u oktobru) predstavlja klupski rekord, dok je 118 kartona u Premier ligi čak šest više od najbližeg rivala Tottenhama.

Chelsea može donekle opravdano tvrditi da je Marescin odlazak na Novu godinu uništio sezonu, a činjenica da se očekivalo da naslijedi Pepa Guardiolu u Manchester Cityju čini taj argument nešto razumljivijim. Ipak, baš kao što ova sezona brutalno pokazuje da prošloljetno osvajanje FIFA Svjetskog klupskog prvenstva nije značilo pravi dolazak među evropsku elitu, bilo bi opasno pretpostaviti da će samo dovođenje velikog imena u menadžersku kancelariju automatski zaustaviti pad.

Alonsu će trebati ozbiljna podrška kako bi izgradio tim koji može ispuniti Chelseajeve ambicije, a to podrazumijeva mnogo više od pametnih transfera ovog ljeta. Njegova procjena igrača - onih koje želi u ekipi i onih koje ne želi - mora biti poštovana na najvišem nivou, čak i kada to ide protiv finansijskih kalkulacija. Čovjek koji je gotovo cijeli odrasli život proveo u elitnim okruženjima mora dobiti moć da takvo okruženje izgradi i u Cobhamu.

Ako želi da Joao Pedro ostane, Chelsea mora ostati čvrst uprkos interesu Barcelone. Ako Enzo Fernandez želi otići i Alonso nema ništa protiv toga, brzo rješenje bilo bi mnogo bolje od duge transfer sage koja bi dominirala ljetom. Ako smatra da su ovom timu potrebni određeni profili igrača - po godinama, karakteru, poziciji, kvalitetima ili svemu zajedno - onda odgovor da to „nije u skladu s modelom kluba“ neće biti dovoljan.

Ovo ljeto već djeluje potpuno drugačije od prošlog, kada je Chelsea igrao do duboko u julu kako bi osvojio Svjetsko klupsko prvenstvo. Cole Palmer, Joao Pedro, Levi Colwill i Estevao imat će cijelo ljeto da se fizički i mentalno oporave i konačno prođu kroz prave pripreme, dodatno motivisani izostavljanjem iz reprezentativnih selekcija za Svjetsko prvenstvo.

Alonsov intenzivni presing zahtijeva energične i spremne igrače. Imat će dovoljno vremena da fizički pripremi tim tokom turneje po Australiji i Aziji, kao i priliku da usadi svoje taktičke principe sa i bez lopte. Da bi uspio u sve agresivnijoj Premier ligi punoj direktnih duela čovjek na čovjeka, njegov fudbal će vjerovatno zahtijevati i nivo fizičke snage koji trenutnom timu nedostaje.

Sezona bez Evrope predstavlja poniženje, ali može biti i velika prilika. Chelseajev očigledan nedostatak kvalitetne širine u ekipi možda neće biti toliko problematičan bez evropskih utakmica sredinom sedmice, a Alonso bi mogao detaljnije pripremati planove za iskorištavanje slabosti svakog protivnika u Premier ligi.

Sve su to razlozi za optimizam kada je riječ o Alonsovoj eri i budućnosti Chelseaja. I to je dobro, jer sadašnjost je gotovo nepodnošljiva za razmišljanje.

The Athletic