Carragher: Vlasnici Chelseaja pretvorili su mašinu za osvajanje trofeja u neuspjeli eksperiment

Odlazak petog stalnog menadžera u četiri godine na Stamford Bridgeu sugerira da Chelseaju treba novi vlasnik jednako koliko i novi glavni trener. Era BlueCo-a bila je potpuni neuspjeh; upečatljiv primjer slike ispred suštine.

Na početku prošle sezone napisao sam u ovoj kolumni da se Chelsea pretvorio u najbogatiji razvojni klub na svijetu. Zapravo je i gore od toga. Sada ih se optužuje za preplaćivanje uz zapanjujući nazadak.

Imenovanje Liama Roseniora – i njegov neizbježni pad – simptom je lošeg upravljanja odozgo. Toliko ulaganja od 2022. za tako malo rezultata – uz stalnu tvrdnju da klub “gradi za dugoročno” – predstavlja poraznu posljedicu niza loših odluka.

Od samog početka, čelnici Chelseaja ponašali su se kao da su pametniji i pronicljiviji od bilo koga ko je vodio fudbalski klub. Postali su najekstremniji primjer kluba koji igrače i trenere vidi kao obične pijune. Njihova misija izgleda kao dokazivanje da se pravi vizionari, intelektualna snaga i karizmatične ličnosti odgovorne za uspjeh nalaze u upravnim kancelarijama, a ne na terenu ili u trening centrima.

Njihova loša vladavina služi kao upozorenje drugima. Uspjeh je rezultat saradnje, kada najbolji rade na svim nivoima. Kada se moć prebaci na direktore umjesto na one koji svakodnevno rade na treningu kako bi unaprijedili performanse, rezultat je ovo: haos, uz raskid veze između navijača, igrača, menadžera i uprave.

Protesti navijača i skandiranja protiv uprave Chelseaja rastu već šest mjeseci. S obzirom na dosadašnje rezultate onih koji vode klub, neće uskoro prestati. Nedavni događaji dodatno su pokazali koliko su loše prošle politike pod BlueCo-om.

Oni koji vode Stamford Bridge željeli su raditi drugačije od Romana Abramoviča. U tome su sigurno uspjeli, potrošivši više od 1,5 milijardi funti da Chelsea učine manje uspješnim, manje zastrašujućim, manje cijenjenim i manje profitabilnim. Mašina za osvajanje trofeja pretvorena je u skup, neuspjeli fudbalski eksperiment.

Navijači Chelseaja, koji su u početku dovodili u pitanje skepticizam prema pristupu novih vlasnika, sada mogu vidjeti razgradnju svega što su cijenili od 2004. godine. Era Abramoviča nosi svoje mrlje, posebno nakon nedavne kazne od 10 miliona funti i uslovne zabrane transfera zbog neprijavljenih isplata agentima i trećim stranama. Novi vlasnici barem zaslužuju priznanje za samoprijavljivanje toga – i izbjegavanje težih kazni.

Sve ostalo za šta je tim predstavljao na terenu, čak i u periodima kada su borbe za titulu bile rjeđe, potpuno je uništeno. Upozoravajući znakovi bili su vidljivi otkako su Todd Boehly i Behdad Eghbali preuzeli kontrolu.

“Trikovi” na Stamford Bridgeu počeli su rano, sa sedmogodišnjim ugovorima za igrače; potezom kojim se pokušava zaobići sistem i izbjeći kršenje pravila o profitu i održivosti.

Takvi dugoročni ugovori možda zadovoljavaju računovođe, ali nose toliki rizik da je iznenađujuće da se ijedan igrač obaveže na tako dug period. Da, klub može zaštititi vrijednost igrača i rasporediti troškove, ali šta ako igrač izgubi formu ili fizičku spremu, a klub ga želi prodati, a on ne želi otići? Ili ako igrač poželi otići nakon tri godine sedmogodišnjeg ugovora, a klub ne želi prodati, što može dovesti do sukoba poput onog kada je Enzo Fernández koketirao s Real Madridom, ili što bi se moglo desiti ako Cole Palmer osjeti da mu ambicije nisu ostvarene?

Chelsea je nedavno dao Moisésu Caicedu novi veliki ugovor, kao da želi pokazati koliko su igrači zadovoljni. Međutim, priče oko drugih, poput Fernándeza i Marca Cucurelle, sugeriraju suprotno. Kada klub ne funkcioniše, najveće zvijezde žele otići.

Politiku ugovora pratila je prodaja ženskog tima Chelseaja i hotela kako bi se iskoristile rupe u finansijskim pravilima – nešto što su i drugi klubovi kasnije počeli koristiti. Klubovi se obično hvale zbog inovacija u taktici; Chelsea je bio pionir u finansijskim manipulacijama.

Ove odluke omogućile su klubu da realizuje toliki broj transfera. Od 2022. potpisali su nevjerovatnih 55 igrača. To je apsurdna brojka koja otežava treneru izgradnju uravnoteženog tima s potrebnim duhom. Zato menadžeri moraju imati značajan utjecaj na planiranje transfera.

Odnos između trenera i igrača ključan je za uspjeh tima. Da nije tako, ne bismo slavili legendarne trenere kao što to činimo.

Najveći imaju auru i ličnost, što im omogućava da vode svlačionicu, postavljaju standarde i kulturu. Ako se procijeni da je igrač prešao granicu, kao što je bio slučaj s Fernándezom, ne naređuje se treneru da ga izostavi i potom brani tu odluku pred medijima. To umanjuje autoritet najvažnije figure.

Spisak menadžera u Chelseaju – od kojih mnogi imaju različite profile – pokazuje koliki je haos nastao.

Od preuzimanja kluba 2022. godine, BlueCo je pokušao sve: prvo su otpustili Thomasa Tuchela, osvajača Lige prvaka, zatim izgubili strpljenje s Grahamom Potterom i Mauriciom Pochettinom, prije nego što su se okrenuli trenerima za koje su vjerovali da će lakše prihvatiti svoju ulogu u hijerarhiji: Enzu Maresci i Rosenioru.

Kuda dalje? Iskusni i uspješni treneri s pravom očekuju veći utjecaj na transfere. Manje iskusni će prihvatiti priliku da vode veliki klub, ali pitanje je imaju li autoritet kod velikih zvijezda. Sve se ponavlja, uz stalne priče o “modelu” i “filozofiji”.

Rosenior se našao pod pritiskom čim se njegovo ime spomenulo, jer je već radio u organizaciji i pretpostavljalo se da će prihvatiti svoju poziciju.

Od trenutka kada je dobio posao, očekivalo se da će završiti loše. Bilo je pitanje kada, ne da li. Njegov pad nikome ne treba biti zadovoljstvo. Navijači su možda odahnuli, ali znaju da je problem u tome zašto je uopšte smatran pravim izborom.

Rosenior nije mogao odbiti takvu priliku, ali bio je osuđen na neuspjeh. Istina, nije si pomogao načinom na koji je nastupao pred medijima, ali kritike su često bile pretjerane. Treba izvući pouke iz ovog iskustva.

Zbog kvaliteta ekipe i potencijalnih nagrada, uvijek će biti kandidata spremnih da vode Chelsea. Klub ide dalje, iako sve više liči na cirkus.

Ipak, na osnovu nedavnih događaja, najbolji kandidati će vjerovatno dobro razmisliti prije nego što prihvate posao, pažljivo analizirajući rad uprave prije nego što postanu sljedeća meta.

Jamie Carragher (The Telegraph)