Da li bi prodaja Enza imala smisla za Čelsijeve finansije?

Izjave Enza Fernandeza nakon teškog poraza Čelsija od PSG-a u osmini finala Lige prvaka u utorak navečer nisu ulile mnogo povjerenja u fudbalske ugovore.

Fernandezov trenutni ugovor na Stamford Bridgeu traje do juna 2032. godine, što je više od dva Svjetska prvenstva unaprijed, a kada je upitan da li će biti tu i naredne sezone, Argentinac je rekao: “Ne znam.”

Chelsea je platio portugalskoj Benfici klupski (i tada britanski) rekord od £103.6m kako bi doveo Fernandeza u zapadni London u januaru 2023. godine, kada je veznjak koji je pomogao Argentini da osvoji Svjetsko prvenstvo samo mjesec ranije potpisao ugovor na osam i po godina. Klub je ubrzo aktivirao opciju produženja za još jednu godinu, čime ga je praktično vezao do njegove 31. godine.

Te izjave nakon utakmice sada su bacile značajnu sumnju na to, jer Chelsea, kao i uvijek, ima mnogo toga za razmotriti finansijski.

U ljeto nakon zimskih dolazaka Fernandeza i Mykhaila Mudryka (koji je također potpisao početni ugovor na osam i po godina), UEFA je ograničila period tokom kojeg klubovi mogu rasporediti, odnosno amortizirati, transferne naknade.

Klubovi raspoređuju troškove transfera kroz trajanje ugovora igrača, a Čelsijevo potpisivanje igrača na tako duge ugovore smatralo se načinom da troše mnogo novca – platili su £745 miliona za igrače u sezoni 2022-23, što je i dalje svjetski rekord za jednu sezonu – bez ugrožavanja trenutnih finansija i uz poštivanje pravila o profitabilnosti i održivosti (PSR). Troškovi amortizacije već su tada bili najveći u Engleskoj, prije preuzimanja od strane BlueCo-a u maju 2022.

Premier liga je kasnije 2023. godine uskladila pravila sa UEFA-om i uvela ograničenje amortizacije na pet godina, ali važno je da to nije primijenjeno retroaktivno. Zbog toga Chelsea i dalje može amortizirati Fernandezov ugovor sve do juna 2032.

To im je do sada koristilo, ali sada može predstavljati problem. Duži period amortizacije znači da igrači duže zadržavaju visoku knjigovodstvenu vrijednost; ako Chelsea želi prodati Fernandeza ovog ljeta, morat će dobiti značajnu odštetu kako bi ostvario profit.

Iako tačne brojke nisu javno potvrđene, mogu se procijeniti.

Poznato je da je Fernandez koštao oko £106 miliona prije tri godine, a Premier liga primjenjuje dodatnih četiri posto naknade na transfere. Kada se dodaju procijenjene provizije agenata, ukupni trošak dolaska iznosi oko £121 milion.

Chelsea je prvobitno amortizirao taj iznos kroz osam i po godina, ali produženjem ugovora taj period je dodatno produžen. Prema procjenama The Athletica, godišnji trošak amortizacije iznosi oko £12,8 miliona. Važno je naglasiti da se ovo odnosi na računovodstveni tretman, a ne na stvarni novčani tok.

Tri godine nakon početka ugovora koji sada traje devet i po godina, Fernandez i dalje ima visoku knjigovodstvenu vrijednost. Procjenjuje se da će početkom ljetnog prijelaznog roka njegova neto vrijednost iznositi oko £77,6 miliona. Svaka prodaja ispod tog iznosa značila bi gubitak za Chelsea.

Ostvariti transfer od oko £75 miliona je moguće, s obzirom na rast potrošnje u fudbalu. Iako je samo 33 igrača ikada prodano za taj iznos ili više, i samo 13 njih su imali 25 ili više godina, Fernandez nije bio neuspješan u Čelsiju, pa bi interes mogao postojati.

Jedna pretpostavka koja bi mogla promijeniti sliku jeste da njegova knjigovodstvena vrijednost nije ranije umanjena. Prema izvještajima, Čelsijev rekordni gubitak od £342 miliona prije oporezivanja uključivao je otpise vrijednosti igrača, ali nije poznato da li je Fernandez bio među njima.

Svako smanjenje njegove vrijednosti olakšalo bi ostvarivanje profita pri prodaji, ali je vjerovatnije da njegova vrijednost ostaje nepromijenjena. Širi problem za Chelsea je što im je potrebna značajna zarada od prodaje igrača, a to je teže postići kada je knjigovodstvena vrijednost visoka.

Manji profit ili čak gubitak na njegovoj prodaji bio bi još veći problem jer se poslovni model kluba u velikoj mjeri oslanja na transfere kao dodatni izvor prihoda. Pod vlasništvom BlueCo-a, ta strategija je dodatno pojačana, a prošlog ljeta Chelsea je zaradio oko £300 miliona od prodaje igrača. Te prodaje su nužne.

Iako je klub naveo da posluje profitabilno na operativnom nivou, to važi samo kada se uključe prihodi od transfera. Gubici prije prodaje igrača bili su ogromni posljednjih sezona, prelazeći £200 miliona godišnje.

Prema UEFA izvještaju, troškovi plata i poslovanja bili su £113 miliona veći od prihoda, što je pogoršanje u odnosu na prethodnu sezonu, kada je operativni gubitak iznosio £213 miliona.

Prodaja Fernandeza bi smanjila troškove plata i uklonila godišnjih £12,8 miliona amortizacije. Međutim, u klubu koji zavisi od prodaje igrača, mali profit ili gubitak na takvom transferu ne bi bio od velike pomoći.

Finansijski rezultati ove sezone poboljšani su osvajanjem Svjetskog klupskog prvenstva i povratkom u Ligu prvaka, ali je jasno da Chelsea mora nastaviti ostvarivati dobre prodaje igrača, posebno jer im UEFA ograničava dozvoljeni gubitak.

Ako budu morali prodati Fernandeza, idealan scenario je ostvariti značajan profit. Ali prethodne odluke, poput davanja tako dugog ugovora, učinile su taj cilj težim za ostvariti.