Kenyon: Igrači Chelseaja bili su zatečeni kada sam im rekao da Avram mijenja Mourinha

To je bio sastanak koji će Chelsea pretvoriti u mašinu za pobjede i uzdrmati takozvanu elitu engleskog fudbala, a ipak je José Mourinho gotovo predugo držao Romana Abramoviča da čeka u jednom španskom restoranu blizu portugalske granice.

Dok se Mourinho sprema da se vrati na Stamford Bridge u Ligi prvaka sa Benficom, jedan od ljudi zaslužnih za njegovo dovođenje u Chelsea, Peter Kenyon, za Telegraph Sport otkriva unutrašnju priču o njegovom dolasku, odlasku, naslijeđu i tome kakav je bio raditi sa „Posebnim“.

Dovođenje
Kenyon, koji je proveo pet godina u Chelseaju kao izvršni direktor nakon što se zvanično priključio klubu u februaru 2004., biće gost Mourinha na utakmici u utorak navečer i prisjeća se sastanka od prije 21 godinu koji je odlučio njegovo imenovanje – a koji se skoro nije ni desio.

„Dogovor se skoro nije zatvorio jer je kasnio na sastanak sa mnom, Romanom i Eugeneom [Tenenbaumom] u nekom očajnom restoranu odmah preko portugalske granice“, rekao je Kenyon.  
„Ne mogu se sjetiti imena restorana, ali sjećam se da je bio zatvoren za događaj i bilo nas je šest-sedam. Tri ili četiri sa Joseove strane, te ja, Roman i Eugene. Hrane je bilo za 200 ljudi, kao loše svadbeno slavlje!  

José je još uvijek bio pod ugovorom sa Portom. Stalno smo dobijali poruke ‘na putu je’, tako da je atmosfera bila veoma napeta. Čekali smo oko dva sata, što je za Romana nečuveno. Svi smo postajali sve nervozniji. Bilo je kao: ‘je li ovaj dečko ozbiljan?’“

Kenyon dodaje da je Mourinho, kad se konačno pojavio, odmah šarmirao sve prisutne i preuzeo kontrolu razgovora, govoreći o Chelseaju kao da je već njegov klub.  
„Govorio je ‘mi’, kao da su igrači već njegovi, kao da već bira tim za vikend. Bio je potpuno drugačiji od svih koje smo vidjeli i baš ono što nam je trebalo.“

Dogovor je nakon tog sastanka brzo finaliziran, a Mourinho je ubrzo upoznao engleske reprezentativce Lamparda, Terryja i Joea Colea, ostavljajući na njih snažan utisak i ulijevajući im samopouzdanje.

 „Posebni“ i košara za veš
Mourinho je odmah impresionirao svojim metodama treninga – sve je bilo s loptom, bez bespotrebnog trčanja. Ali još veći šok došao je izvan terena, kada se na prvoj konferenciji predstavio kao „poseban“.  

„Ta izjava nas je sve iznenadila, ali odmah nas je stavila na mapu. Chelsea je do tada bio veliki u Chelseaju, imao je tradicionalnu bazu navijača, ali sa Joseom je klub privukao fanove iz cijelog svijeta.“

Njegova opsesija pobjedom dovela ga je i do poznatog incidenta iz 2005., kada je zaobišao zabranu ulaska na stadion u Ligi prvaka tako što se sakrio u košari za veš kako bi mogao održati govor igračima u svlačionici.  
„To nije bilo odobreno“, priznao je Kenyon. „Jose je to uradio sam. Srećom, uspjelo je – da nije, bio bi veliki problem. Ali on je jednostavno bio spreman na sve da pobijedi.“

Dolazak Granta i Mourinhov odlazak
Chelsea je osvojio dvije uzastopne titule Premier lige u prve dvije Mourinhove sezone, ali Abramovič je ubrzo poželio promjenu stila igre – više atraktivnosti. To je stvorilo tenzije jer Mourinho nije bio spreman mijenjati svoju filozofiju.  

Pravi problem nastao je dolaskom Avrama Granta, što je poremetilo odnos između Abramoviča i trenera. U septembru 2007., Mourinho je zatražio odlazak, a Kenyon je morao saopštiti igračima da Jose odlazi, a Grant preuzima.  
„To je bio jedan od najtežih razgovora u mom životu. Neki su zaplakali, svi su bili šokirani, kao da je pukao balon.“

Chelsea je te sezone stigao do finala Lige prvaka, ali Kenyon je uvjeren: „Da je Jose bio tu, osvojili bismo je 2008.“

Naslijeđe: Liga prvaka
Mourinho je, sa tri titule Premijer lige, FA Kupom i tri Liga kupa, i dalje najveći trener u historiji Chelseaja. Ali Kenyon vjeruje da mu pripada zasluga i za osvajanje Lige prvaka 2012., iako on lično nikada nije podigao taj trofej s klubom.  
„On je postavio temelje. Bez njega ne bismo izgradili pobjedničku kulturu koja nas je dovela do vrha Evrope.“

Kenyon zaključuje: „Radio sam s dva najbolja trenera – Fergusonom i Joseom. Bili su potpuno različiti, ali oba vrhunska. Jose je i dalje jedan od najboljih, i uvijek će biti.“