Ray Wilkins (1973-1979, 179 nastupa)

Rođen 14. rujna 1956. u Hillingdonu iz Middlesexa.

Raymond Colin Wilkins, zvan "Butch" od djetinjstva, pridružuje se Chelsea-ju kao uÄenik i bilo je oÄito da će se svojim talentom ubrzo probiti u prvi tim. To mu je i uspjelo u listopadu 1973. sa samo 17 godina, debitira u utakmici protiv Norwicha.

Ray se s vremenom ustaljivao u prvoj momÄadi, pogotovo naredne godine ali Chelsea tada bez obzira na odliÄnog Wilkinsa ispada iz prve lige. Sljedeće, 1975. godine, sa svojih 18 ljeta, dobiva kapetansku traku od novog trenera Eddieja McCreadieja koju je naslijedio od dugogodišnjeg kapetana Rona Harrisa. U toj ulozi se odliÄno snalazi, i obnašajući je provodi 4 godine. Postaje kljuÄni igraÄ u tom periodu vodeći vrlo mlade LondonÄane do ponovne promocije, sezone 1966/67 a prvoligaški status zadržavaju i iduće sezone.

Rayov rapidni napredak potpomognut njegovim crnim mraÄni pogledom mu donosi sudjelovanje u Britanskim teen magazinima.

U nekim krugovima prozivan zbog svoje navodne "negativne igre" (smatralo se da Ray loptu više dijeli po stranama nego vertikalno što mu donosi nadimke poput Squareball Wilkins i The Crab) Wilkins postaje jedan od najneprimjećenijih igraÄa. Skori odlazak McCreadieja sa klupe Chelsea-ja donosi krah performansi tima što rezultira ispadanjem iz lige 1978-79. Ubrzo nakon toga uprava kluba prihvaća ponudu u iznosu od 800.000 funti od Manchesterskog Uniteda, Ray napušta klub.

Za United postiže prvi gol tek nakon tri godine. Sa Crvenim vragovima 1983. osvaja FA kup. Godinu dana poslije Wilkins odlazi u Milan za 1.5 milijuna funti. Najveće postignuće sa Crveno-crnima mu je finale Talijanskog kupa. 1987. odlazi u PSG u kojem provodi samo 4 mjeseca. Na svom odlasku iz Pariza, Wilkins potpisuje za Glasgow Rangerse. S njima 1989. osvaja Škotsku ligu i Škotski kup. TakoÄ‘er, zabio je vrlo zapamćeni gol u jednoj Old frim utakmici. Ray se Ävrsto emocionalno vezao za glasgowski klub što je rezultiralo suznom rastanku. 1990. potpisuje za QPR i tamo se zadržava do 1994. Sljedeća stanica mu je Crystal Palace, tamo postaje trener igraÄ ali totalno bezuspješno. U svom debiju lomi lijevo stopalo zbog kojeg za klub ne odigrava ni jednu natjecateljsku utakmicu. Kao trener-igraÄ vraća se u QPR koji zbog odlaska nekih važnih igraÄa pod Rayevom palicom ispada iz lige 1995/96. Napušta londonski klub nakon kojeg još brani boje Wycombe Wanderersa, Hiberniana, Millwalla i Leyton Orienta prije nego što se 1997. umirovio kao igraÄ.

Od 1976. do 1986. Wilkins je igrao za Englesku reprezentaciju, zabilježio je 84 nastupa, 10 kapetanskih, i 3 gola od kojih je jedan spektakularan lob protiv Belgijaca.

Nakon duge igraÄke karijere Ray odlazi u trenerske vode. Trenirao je igraÄe Fulhama i bio kondicijski trener sa Viallijem kao glavnim u Chelseaju i Watfordu. TakoÄ‘er bio je pomoćni trener Dennisu Wiseu u Millwallu.

U rujnu 2008. vraća se u Chelsea i postaje pomoćnik Felipeu Scolariju i poslije toga Guusu Hiddinku. Nakon dolaska Carla Ancelottija Roy mu postaje pomoćni trener i pomaže klubu u osvajanju povijesne duple krune 2010. U studenom 2011. Roy dobiva otkaz iz njemu i javnosti nepoznatih razloga.

Carlo Ancelotti je u svojoj autobiografskoj knjizi The Beautiful Games of an Ordinary Genius napisao ponešto i o Rayu Wilkinsu: "Ray is one of those select few, always present, noble in spirit, a real blue-blood, Chelsea flows in his veins ... without him we wouldn't have won a thing."