Stef

Plusevi:
- Trener se pitao oko transfera - Prethodnih godina smo bili svjedoci prelaznih rokova u kojima se dovede samo jako mladi igrači i to iz Brightona, Strasbourga i Cityeve akademije. Imali smo i ove godine takvih transfera, ali je bilo i transfera koji se nikada ne bi desili da trener nije umiješao svoje prste. Dovedena su 4 igrača čija godina rođenja započinje brojem 1, a to znači da imaju preko 26 godina, gdje su neki debelo u 30-im godinama.
- Prodavali smo uglavnom jako dobro - Riješili smo se, trajno ili privremeno sa mogućnošću trajnog, skoro 20 igrača. Od tih 20 žalilo se za 2,5 igrača. Za ostalima niko nije "suze pustio", niko nije napisao da uprava nije normalna, niko se nije postom oprostio od njih, nego se slavio njihov odlazak i nije se vjerovalo koliko se uspjelo para uzeti. Žal je za Cucurellom i Enzom koji su bili kičma ekipe, ali nije se moglo više sa vidno nezadovoljnim igračima i tu se nije moglo izmusti kupca do kraja i malo se retroaktivno žali za Santosom sada kada prijeti da se stvori rupa na sredini terena. Samim skraćivanjem spiska igrača se omogućio treneru lakši rad, a dosta se skresao i budžet za plate.
- U plusu smo 40 miliona, a ekipa nije ostala slabija. - Najveći hendikep je odlazak Cucurelle i malo manji odlazak Enza. Prvog bih stavio na 3. mjesto po važnosti prošle sezone, a drugog bih stavio negdje na 6. mjesto. Nakon ovako neuspješne sezone i niza neuspješnih sezona smo dobro i prošli da ih se nije više pokupilo i otišlo. Ni jednog ni drugog nismo direktno zamijenili igračem visokog kalibra. Zamjena za obojicu je jedan postojeći igrač od kojeg očekujemo da ove sezone eksplodira i jedan novi igrač kojem je dolazak u Chelsea veliki skok. Na golu je upgrade, na štoperu je upgrade, na lijevoj napadačkoj strani takođe.
 
Minusi:
- Igrače koje smo doveli nisu htjeli najbolji klubovi - Od dvocifrenog broja dovedenih igrača samo je Rogers igrač kojeg su tražili najbolji svjetski klubovi. Tražio je i Inter Palestru, ali smo mi ponudili duplo veću platu. Npr. Martinez toliko nije imao ponuda da je ostao do kraja slobodan. Najveća pojačanja su nam zapravo igrači koje smo već imali, samo su sad ili željni dokazivanja jer nisu išli na prvenstvo ili su boljeg zdravlja ili im je pronađena bolja uloga na terenu.
- Ispali smo naivni - Dozvolili smo da nas City sa Enzom voza cijelo ljeto i da nas Monaco izvoza zadnju noć. Ako se već htjelo pregovarati nakon isteka ultimatuma i ako se htjela dovesti neka zamjena (vidjeli smo da jeste) zašto zamjena nije bila od ranije na brzom biranju?
 
Generalno više dobro nego loše.

Uopste nisam iznenadjen niti ga za bilo sta krivim. Decka koji je u Celsiju odrastao, koji je sve od sebe davao uvek na terenu su na silu oterali iz kluba da bi balansirali knjige. Nema potrebe smatrati ga izdajnikom.

Ovaj kad ga zeni stavlja prvo 2-3 laznjaka baci pa ga onda metne. Jebo glavu svoju blesavu.

Nakon nekih 20 godina navijanja i praćenja kluba došlo je na red i da uživo pogledam utakmicu svog omiljenog kluba i makar djelimično ispunim svoj san.
Svake godine kada se određuju grupe za Ligu Prvaka / Ligu Europe / Ligu Koferencije, ili u ovom slučaju parovi, nađe se neki tim iz regije koji bi mogao biti uparen sa Chelseajem, gdje bi se moglo otići pogledati ukoliko bi bio te sreće da se dokopam karte i nadam se da ćemo baš njih da izvučemo. Maribor i Dinamo su izvučeni iz kuglica baš tamo gdje sam se nadao, ali se nije uspjelo ništa organizovati. Ove godine je želja bila Atalanta zbog direktne veze Sarajevo - Bergamo. Šanse su bile manje od 10% da se poklopi da igramo protiv Atalante i to baš u gostima. Šansa je bila mala, ali dovoljno velika da se desi. I desilo se. Čekalo se samo da zvanično izađu datumi i da to ne bude baš utakmica prvog kola jer bi bilo teže za organizovati i odlučeno je da to bude početkom decembra.
Kako nemam člansku karticu za Chelsea, niti sam član nekog nacionalnog udruženja, dobavljanje karte preko Chelseaja bi bilo jako teško. Stadion u Bergamu je mali za standarde Lige Prvaka, prima samo 20-ak hiljada ljudi, kontigent za gostujuće navijače je mali, a očekivana je velika zainteresovanost. Tim više što je prethodno gostovanje bilo Karabag. Zato sam odlučio pokušati kupiti kartu u nekom sektoru za domaće navijače. U to vrijeme su na Atalantinoj stranici bile u prodaji karte za utakmicu Atalanta - Slavija Prag. Uslov za kupovinu karte bio je da imaš člansku kartu kluba izvađenu do određenog datuma (2-3 sedmice prije utakmice) i da nisi državljanin Češke niti si rođen tamo. U skladu s tim, bilo je za očekivati da će to isto biti potrebno za utakmicu protiv Chelseaja. Zbog toga je trebalo što prije izvaditi člansku kartu Atalante. Košta 20 eura i vrijedi 5 godina, baš isplativo.
Danima sam bezuspješno pokušavao da se registrujem za člansku kartu, a vrijeme je samo prolazilo. Svaki put bi se samo pojavio neki error zbog kojeg bi se sve vratilo na početak. Pokušao sam sve moguće kombinacije prilikom popunjavanja podataka, sa čćšđž, bez čćšđž, sa ličnom kartom, sa pasošem, sa vozačkom dozvolom, sa jednom slikom, drugom, trećom, četvrtom, različitim formatima. I samo je jedan dan odjednom sve proradilo. Kada se podnosi online zahtjev kartica mora da dođe na adresu poštom. Druga opcija je da se ode u Bergamo i uživo se preda zahtjev. Dostava u Bosnu košta 50 eura (skuplja pita od tepsije) pa sam uspio organizovati da za "samo" 10 eura dostave to preuzme neko u Italiji. Kasnije će taj neko poslati poštom to na adresu smještaja u kojem ću boraviti, što je stiglo 3 dana prije utakmice.
Svaki dan se ulazilo na stranicu Atalante i čekalo kada će se karte pustiti u prodaju. Uvijek bi bile prikazane samo naredne 3 utakmice Atalante, pri čemu bi možda za jednu ili dvije karte bile u opticaju, a za treću bi se nudile informacije kada bi prodaja mogla krenuti. Igralo se na svaka 3 dana i brzo su se smjenjivale utakmice u tom redu za čekanje. Onda je došla pauza za reprezentacije i to je malo stalo. Chelsea je bio tek 6. utakmica u nizu. Iako je bilo samo 20 dana do utakmice, nije se ništa nudilo na stranici. I onda sam slučajno ušao preko mobitela i u mobilnoj verziji stranice se ponudi više utakmica i bile su dostupne informacije. Bila je srijeda navečer i pisalo je da prodaja počinje u petak u 10:00. Po belaju je meni u međuvremenu istekla bankovna kartica i potrefilo se da trebam novu preuzeti baš u petak ujutro. Čim se otvorila bio sam tamo, preuzeo novu karticu i rekli su mi da će biti aktivirana tek od 11 sati i nije se moglo nikako ubrzati. Srećom, postoji mobilno bankarstvo i poslao sam pare sestri da se preko njene kartice plati. Svakako ona ide sa mnom, i ona navija.
Pola 10 tog jutra, puštaju nas do dijela za izbor karata. Ne može se još uvijek birati sjedište, ne može se još uvijek kupovati, ali se može vidjeti koliko karata za koji sektor ima. Sektori koje sam planirao pokušati uzeti su već bili skoro rasprodani. Već razdijelili preko veze. Za sektore kapaciteta 200+ ljudi ostalo jednocifren broj mjesta. 10 sati, puštaju u prodaju. Izabrem, popunim podatke, probam da platim - neće. Izaberem, popunim podatke, probam da platim - neće. Izaberem, popunim podatke - sjedišta rasprodana. Izaberem, popunim podatke - sjedišta rasprodana. Izaberem, popunim podatke - sjedišta rasprodana. Izabrem, popunim podatke, probam da platim - hoće. Nije htjelo prva 2 puta zbog čćšđž u imenu vlasnika kartice.
Ponedjeljak avion iz Sarajeva za Bergamo sa dosta ljudi koji idu na utakmicu. Ali idu na Inter - Liverpool koja se u isto vrijeme igrala na terenu udaljenom manje od sat vremena vožnje. U Atalantinom fan shopu sam kupio nepopularni šal pola-pola da ipak bude nešto Chelsea na meni, jer sam šal, kapu, kačket, dresove, trenerke i dr morao ostaviti kod kuće jer idem u domaći sektor. Tog dana sam 7 sati prije utakmice otišao do stadiona da ga malo obiđem i da skontam kako navečer doći do njega. I stvarno lijepo izgleda. Jako su ponosni na osvajanje Lige Europe prošle godine i dosta detalja oko stadiona je u znaku toga. Imaju čak isklesan taj trofej ispred stadiona. Osim toga imaju i jednu Coppa Italiju iz 60-ih, ali to nije isklesano.
Kad se krenulo na utakmicu kod glavne stanice u gradu su se nalazili autobusi, njih 6-7, na kojima je pisalo Stadio, organizovani prevoz do stadiona. Bio je to prevoz za gostujuće navijače. Jednostavno sam morao da uđem unutra. Nezaboravnih 10 minuta stajanja i 5 minuta vožnje kroz grad pod rotacijom i u pratnji policije. Atmosfera je bila vrhunska i pjevale su se one pjesme koje sam godinama slušao kako odjekuju Stamford Bridgeom i to samo preko televizije. Dosta dugo se ponavljala pjesma "That's why we love Salomon Kalou" što nisam očekivao, a od novijih hitova odjekivalo je "Estevao running down the wing". Neke nisam prepoznao, a ni razumio.
Istovarilo nas je pred ograđeni ulaz za gostujuće navijače. Moj ulaz je bio sa druge strane stadiona, bilo je na trenutak malo panike hoću li im moći objasniti da me puste da izađem. Pustili me, okružio stadion, ušao na svoje mjesto. Bio sam smješten na široku tribinu u koju je sve vrijeme gledala kamera, drugi red jako blizu centra igrališta. Mogao sam da vidim sve osim dijela uz jednu korner zastavicu. Karta za taj sektor koštala je 110 €, a sjever i jug su se mogli nabaviti za 45 €. O utakmici ću na jednoj drugoj temi, ali jasno je da nisam mogao uživati u igri, rezultatu, niti ispoljavati bilo kakve emocije za vrijeme utakmice. Zbog toga će puni pravi ugođaj biti jednog (nadam se lijepog a ne kišovitog) dana na Stamford Bridgeu, nekad u životu.
Domaći su pjevali sve vrijeme tako da sam naše navijače zadnji put čuo u autobusu. Od dvije tribine u ćošku koje smo dobili jedna je bila puna, dok je druga bila poluprazna. Sjedili su uglavnom neki ljudi u klupskim jaknama. Vjerovatno zaposlenici, funkcioneri, omladinski pogon, žene, skauti i slično. Iako je utakmica bila patnja, 90 minuta je jako brzo prošlo. Dok malo pratim utakmicu, dok malo pratim dešavanja na tribinama, dok malo pratim šta pojedini igrači rade bez lopte, dok malo pratim gdje golman stoji, dok malo pratim šta trener radi i s kim komunicira, vrijeme ode. Još je brže prolazilo kada je rezultat postao nepovoljan. Domaći navijači oko mene su svaki dobar potez svojih igrača komentarisali sa "bella, bella", a podrili su ih da krenu naprijed povicima "dai, dai". Kolašinca vole, zovu ga Kola, a nisu bili nešto oduševljeni kada je ušao Krstović. Poslije posljednjeg zvižduka su domaći ostali da slave, a mi smo iskoristili priliku da se ispalimo sa stadiona i izbjegnemo gužvu.
U gradu je bilo dosta Engleza, svako malo se mogao čuti Landn Kokni aksnt i subjektivni osjećaj je bio da oni sami mogu napuniti stadion. Malo je spojen turizam sa sportom jer je Milano jako blizu, nekih 40-ak minuta autobusom, buseva ima svakih 5 minuta, a to je grad koji vrijedi posjetiti u svakom slučaju. Bio sam ispred San Sira, nisam mogao ući jer se tamo odvijala neka privatna zabava. Bio sam na Camp Nou i Stadio Olimpicu nekada u obilasku, ali od ovog ništa ogromnije nisam vidio. Stvarno je šteta srušiti takav hram fudbala. Bergamo nije pretjerano atraktivan grad za talijanske standarde, ali je adventski period dao neku veću draž.
Na kraju, da mi ne bude dovoljno razočaravajuća igra i rezultat sa New Balance Arene, RyanAir me spustio u Dubrovnik zbog magle, pa se cijeli dan i cijelu noć putovalo do Sarajeva. Taj dan su svi drugi avioni uspjeli da slete. Izbjegavajte ovu kompaniju u širokom luku, pogotovo zimi. 

Ja krivim Marescu, krivim i igrače, stvarno nisam stava da su to mahom  igračine bez mana, jer stvarno nisu, mnogi od njih imaju često momente kada bi trebali početi od osnova fudbala. Mnogi od njih su taktički nepismeni igrači, kada kažem taktički nepismeni mislim na to da nisu sposobni odgovoriti na dvije različite okolnosti/utakmice, čast pojedincima. Mnogima je voljni momenat u najmanju ruku upitan da ne idem dalje, tako da apsolutno nisam stava da je ova ekipa "zarobljena" samo zbog Maresce, on ima veliki udio u tome ali nije jedini krivac.
Eh sad Maresca, trener koji bježi kud ga noge nose od utakmica i protivnika u kojima je Chelsea prirodno favorit. Njegova ličnost nije za takve utakmice, on se ne pronalazi u takvom okruženju, on nikada nije izjavio "Chelsea je sutra favorit i to moramo pokazati", ne, uvijek je to neki rezon kao da vodi Fulham. Znači samo ti meni daj te utakmice u kojima mi mozemo biti mali slatki bezazleni Chelsea i onda ćemo mi lako odigrati dobru utakmicu.
Apsolutno je fascinantno da se nakon toliko vremena nije napredovalo u igranju "manjih" utakmica, igranju protiv niskog bloka. Otislo se toliko daleko da te niski blok rutinski uguši ono bez bilo kakvih problema i onda naravno da će u nekom momentu protivnik početi razmišljati o ugrožavanju našeg gola jer imaš protivnika koji te se ne plaši, nisi ga zabrinuo, nisi ga potrošio. Ja imam osjećaj da se Maresca ne pronalazi u utakmicama u kojima je Chelsea favorit, da jednostavno nije u stanju spremiti takve utakmice, da mu je to potpuno strana uloga.
Njega je Leeds rasuo na komade, razvalio ga, satjerao ga u rupu, toliko se prepao da više ne zna gdje goni, pogubio se. Maresci ne treba puno da ga se izbaci sa staze, jedno proklizavanje i on je već u potoku, jedno proklizavanje i on je opet mali prepadnuti Maresca, dzaba velika sedmica protiv Barcelone i Arsenala. On posle Leedsa opet vjeruje samo u par igrača, opet brani bod, opet sumnja u dosta igrača, opet vjeruje da nismo dovoljno dobri, opet je u strahu, opet je u grču, nema tu lijeka.
On kao učenik Guardiole nije pokupio ono najvažnije a to je taj dan posle poraza, City pogotovo ove sezone ima te situacije gdje uvežu 3-4 pobjede i onda ih neko lagano odradi, ali ništa se ne dešava. Loš dan, sljedecu utakmicu opet napadnemo, opet izdominiramo, opet objerucke preuzmemo ulogu favorita, međutim kod Maresce nakon poraza pada kompletan sistem, dolazi se sebi po mjesec dana.
On je sve strpao u izjavu "ako ne mozemo pobjedit onda je bolje ne izgubit" i to je u suštini on, to je njegovo prirodno stanište, problem je što to nije prirodno stanište za Chelsea. Ne shvatam uopšte taj dio "ako ne mozemo pobjedit", pa kako znas da ne mozes pobjedit ako nisi ni pokušao, kako znas da ne mozes pobjedit ako nisi pošteno šutnuo na gol. Maresca ne konta da on kao trener Chelseaja to "ako ne mozemo pobjedit..." moze iskoristit jedino nakon utakmica u kojima je protivnicki golman branio sve živo pa ono jebiga bukvalno nece u gol lopta. Problem je što se to ne liječi on nema DNK za Chelsea i za velike stvari.
Leeds te uhvatio nespremnog i tebe i igrace, energetski potrošeni, ok, sve mogu shvatiti, ali ti kad vidiš reakciju u sljedece dvije utakmice sve ti je jasno. Protiv Bournemoutha "visili" većinu vremena, izmjene krilo za krilo, napadac za napadaca, nikakvog plana B. Protiv Atalante šlag na tortu, kod rezultata 1-1 ti igras sa 3 stopera i 3 beka, izmjena Enzo-Gusto je fuj, ono bukvalno viljuška u oko. Guranje Gusta i Jamesa u sredinu necu komentarisati, jednog od najboljih bekova lige gurati u sredinu je grijeh, Gusta koji se jedva snalazi na beku ti guraš u sredinu, štoperi na beku u 2025 godini takođe sramota. Ne vjeruje vise Santosu nakon Leedsa, ne vjeruje Hatu nakon Qarabaga, Estavao klupiran nakon Leedsa iako ga je tada ostavio da igra sam protiv odbrane Leedsa, tako da ce ta naša dubina na papiru, spasti na nulu, igrat ce isti igraci bez obzira sta se desava na terenu a mi cemo pokusavati da ne izgubimo.
Stvarno bi volio da je Maresca taj čovjek, da konačno imamo dobar temelj, ali to jednostavno nije to, spoj Maresce i Chelseaja na duže staze nece donijeti nista više od grcevite borbe za TOP4 i ubjeđivanja javnosti i navijača od strane samog Maresce da je u suštini to uspjeh.