Blue_Boss

"The Special One" je zaista poseban Sportska javnost diljem svijeta "bruji" o Joseu Mourinhu, nakon što je jučer potpisao četverogodišnji ugovor s engleskim Chelseajem, te se tako vratio u Premijer ligu. Međutim, mnogi se pitaju šta je to što ovog portugalskog stručnjaka čini tako posebnim. Nadimak "The Special One" nadjenuo je sam sebi, dok je vodio londonski Chelsea u prvom mandatu. Britanski mediji prihvatili su ga, tako da je danas poznat kao "posebni". Igračku karijeru počeo je 1980. godine. Međutim, bio je nezadovoljan nedostatkom nogometnih vještina. Okrenuo se zbog toga menadžmentu, koje su ga popele na svjetski tron. Sve je počelo kada je Mourinho postao prevodilac engleskog jezika sir Bobbyju Robsonu, treneru Sporting Lisabona. Od njega je mnogo naučio, a kada Robson odlazi u Barcelonu, sa sobom dovodi i Mourinha. Mladi asistent sve više napreduje, a nakon što je ispekao zanat u katalonskom gigantu 2000. godine preuzima Benficu. U svom stilu vođenja ekipe, naglašava trening kao važnu sastavnicu uspješne ekipe. Iz Benfice odlazi u Porto, gdje stvara moćni sastav koji 2003. godine osvaja trostruku krunu, državno prvenstvo i kup, te Kup UEFA. Još veći uspjeh slijedi 2004. kada Mourinho, osim obranjenog naslova prvaka, osvaja i Ligu prvaka. Mjesec od osvajanja Lige prvaka, ruski milijarder Roman Abramovič dovodi ga u Chelsea s kojim osvaja dva uzastopna naslova engleskog prvaka, 2005. i 2006 godine. Mediji ga zbog izjava često nazivaju prgavcem ili pak kontroverznom osobom, no radi dotadašnjih uspjeha u Portu i Chelseaju, Mourinho u nogometnom svijetu uživa veliki respekt i ugled. Njegovu trenersku veličinu potvrdila je i Međunarodna federacija za nogometnu historiju i statistiku (IFFHS), koja ga je proglasila najboljim trenerom svijeta, za sezone 2004/05. i 2005/06. Mourinho poslije Chelseaja odlazi u Italiju, gdje sredinom 2008. potpisuje za Inter Milan. U roku od svega tri mjeseca, sa klubom osvaja prvi trofej, italijanski Superkup. Svoju debitantsku sezonu u Serie A završio je osvajanjem Scudetta, koji je odbranio godinu poslije. S njim osvaja Ligu prvaka 2009/10. i postaje treći trener u historiji nogometa koji je postao prvak Evrope s dva različita kluba. Zanimljivo, njegova majka imala je druge planove za sina, te ga upisala na poslovnu školu. Odustao je već nakon prvog dana nastave, te se fokusirao na sport. Odabrao je studij na Instituto Superior de Educação Física, u sklopu Tehničkog Sveučilišta u Lisabonu. Studirao je na smjeru profesora tjelesnog odgoja. Bio je profesor tjelesnog u raznim školama, a nakon pet godina studija stekao je diplomu sa dobrim ocjenama. Bivši škotski menadžer Andy Roxburgh, u svome zapisniku napisao je o Mourinhu kao mladome treneru koji daje veliku pažnju detaljima. Mourinho je nastojao redefinirati ulogu nogometnog trenera, miješanjem trenerske teorije sa motivacijom i psihološkim tehnikama. Do 9. maja 2010., nakon 37. kola talijanske Serie A, Mourinho je u karijeri napravio niz od 136 utakmica bez poraza na domaćem terenu. Posljednji poraz u to vrijeme, koji je Mourinho doživio na vlastitom terenu, bio je 3:2 poraz protiv Beire-Mar, 23. februara 2002., dok je vodio Porto. Proslavljeni nogometni trener i Nordeus, najveća evropska kompanija koja se bavi social gameingom (društvenim igricama), potpisali su ekskluzivni ugovor prema kome se Portugalac pojavio kao zaštitno lice njihove popularne igrice Top Eleven. Postao je tako jedan od rijetkih trenera koji se pojavljuju u najpopularnijim nogometnim igricama. Jedan je od rijetkih nogometnih trenera koji su se pojavili u velikom broju reklama. Reklamirao je najveće planetarne brendove poput Samsunga, American Expressa, Brauna, Adidasa... U augustu 2009. godine, Mourinho je bio u centru javnosti kazavši da je efikasnost i učinak Sulley Muntari u Interu slaba zbog toga što je igrao utakmice dok je postio u ramazanu. Statistika je saveznik Mourinha u mnogim segmentima. Nakon što je prvi put stigao na kormilo Chelsea sa timom je osvojio titulu prvaka Premijer lige, uz rekordnih 95 bodova. To je za ovaj engleski klub bilo osvajanje titule državnog prvaka nakon 50 godina čekanja. Mourinho je u septembru 2007. godine napustio klupu Chelseja kao najuspješniji trener u historiji londonskog tima s kojim je u periodu od tri godine osvojio šest trofeja. Od dolaska u španski Real Madrid 2010. godine osvojio je La Ligu. Postao je tako četvrti trener koji je osvojio titule prvaka u četiri različite zemlje, u njegovom slučaju, Portugalu, Engleskoj, Italiji i Španiji. Također, Mourinho je prvi trener ikada koji je osvojio tri evropska takmičenja, ali i domaće trofeje, titulu prvaka, kup, super kup i liga kup u četiri evropske lige. Prvi je trener koji je vodio četiri različita kluba u polufinalu Lige prvaka. Priča šest jezika Biografija o Mourinho pod naslovom “Pobjednik – Put od Setubala do Stamford Bridgea” je bila najprodavanija knjiga u Portugalu dugo vremena. Mourinho je jedan od najvećih trenera poliglota i priča šest jezika, portugalski, španski, katalonski, talijanski, francuski i engleski. U deset godina jednom ostao bez trofeja Prema dosadašnjem učinku u trenerskoj karijeru, Mourinho je vjerovatno jedini trener u historiji nogometa koji je sa svim timovima koje je vodio ostvario mnogo više pobjeda od poraza. U prethodnih deset godina trenerskog posla svake godine, osim u jednom slučaju, osvajao je najmanje jednu titulu.

Puno puno puno bolja igra Chelsea ove sezone nego cijelih ovih sezona sto su iza nas,pa i one sezone kada smo bili "najjaci" sa JM na klupi,nismo ovako lijepo i opusteno igrali,znam da ce kad tad doci glupi poraz,ali ovoj ekipi treba podrska za ovakvu igru...Jeste srednja linija meni se cini najniza u ligi,ali sa onakvom odbranom nece predstavljati veci problem. Dobro je sto je Torres onaj stari,ali po meni je potrebno jos jedno pojacanje(napad) i to je to...Idemo na 4x titule

Dobra ideja Wisper,naci cemo i ovu sadasnjost,pa cemo i nju okaciti,valjda nece biti tesko prevesti...Ovo je jedan momak preveo iz knjige,inace je bio u Londonu...Ima pravo dobrih zanimljivosti i vrijedi procitati

Ako sam fulio temu,oprostite,ali mislim da vrijedi procitati,ako neko neke detalje nije znao Prvi pocetci Chelsea nastaje 1896. godine, kada je fudbalski entuzijasta Henry Augustus "Gus" Mears i njegov brat Joseph Mears kupili su Stamford Bridge Athletics Ground u Fulhamu. Imali su puno peripetija kada su htjeli kupiti Fulham FC jer je vlasnik kluba upravo u to doba umro. Onda je Gus odlucio da jednostavno osnuje novi klub. Mada lociran u Fulhamu, i kako je Fulham vec imao svoj klub, u jednom pabu 1905. godine nastao je Chelsea FC. Prvobitan nadimak bio im je "penzioneri" (nesto kao Kospicari MrBlue ), a plavu boju preuzeli su od Lorda Chelsea. Kako se zbog protesta Fulhama i Tottenhama (fuckin' Yids!) nisu mogli pridruziti Juznoj ligi, ljudi iz CFC su predali molbu za prijem u Football League, gdje su i primljeni. Prva zvanicna utakmica Chelsea bio je poraz od 1:0 protiv Stockport Countyja na gostovanju, a prva domaca utakmica (inace prijateljska)odigrana je protiv Liverpoola. Chelsea je pobijedio 4-0. MrBlue Chelsea je dugo kuburio po raznim ligama i sa malo uspjeha. U to vrijeme (do pocetka 50-tih) Chelsea je cesto bio predmet podrugljivih pjesmica poput "When Chelsea Won The Cup" i tome slicno. Jedne godine CHE je jedva izborio opstanak u triler-zavrsnici, i to zbog gol razlike, kada je pobijedio Boltona sa 4:0 a Sheffield je pobijedio Everton sa 6:0. Tome je dosao kraj pocetkom 50-tih godina, kada na mjesto menadzera dolazi legendarni Ted Drake. Drake prvih par godina nije imao previse uspjeha u prvenstvu, ali je napravio revoluciju u omladinskom pogonu. Sezona 1954-1955, dakle na proslavu 50 godina kluba. Chelsea je po prvi put prvak Engleske. Bas na kraju te sezone osnovan je Kup sampiona (danasnja Liga prvaka), ali Chelsea nije igrao jer su gospoda iz FA smatrala da prednost mora imati domace prvenstvo. U zastupanju te ideje prednjacili su, pogadjate, ljudi iz Manchestera i Arsenala. Svaka cast Liverpoolu koji su trazili da i enleski klubovi igraju u ovom takmicenju. Uglavnom, Chelsea nikada nije odigrao utakmicu protiv svedskog Djurgartena. Chelsea polako ali sigurno stice veliku popularnost. Imidz kluba, kultni igraci i karizma koja je okruzivala klub konstantno su skretali paznju na sebe. Tokom 60-tih redovni gledaoci utakmica CFC bili su Michael Caine, Steve McQueen, Raquel Welch, Terence Stamp i Sir Richard Attenborough (reziser Ghandija, inace dozivotni podpredsjednik CFC). Ali na terenu nije islo bas najbolje, tako da je CFC 1961. godine opet ispao u 2. ligu. Onda na celo kluba dolazi Tommy Docherty, 33-godisnji igrac-trener, koji pravi pravu revoluciju u klubu. Striktna disciplina bila je baza Dochertyjevog rada, rasprodao je starije igrace i na njuihovo mjesto doveo mladje talentovane fudbalere. Ponovno prikljucenje drustvu najboljih osigurano je tesko izvojevanom pobjedom u gostima kod Sunderlanda i domacom pobjedom u zadnjoj utakmici protiv Portsmoutha od 7:0. Chelsea je iduce sezone, 63/64, igrao u 1. ligi saa mladim timom ciji su igraci bili mahom iz CFC skole. Medju njima bio je i Terry Venables. Na kraju sezone zavrsili su kao peti, a taj tim poznat je po prekrasnoj atipicnoj igri (za Engleze) od noge do noge i sa ofanzivnim bekovima. Zbog toga ih je velika njemacka reprezentacija 2 puta zvala 'na prijateljski megdan'. CFC je jednu utakmicu protiv Franza Beckenbauera, Uwe Seelera, Berti Vogtsa i drustva dibio sa 3:1 a druga utakmica zavrsena je 3:3. Chelsea se borio za titulu sa Manchesterom i Leedsom, a osvojili su League Cup pobijedivsi Leicester. Ali poceli su problemi u svlacionici. Temperamentni Docherty stalno se svadjao sa glavnim igracima, posebno sa Venablesom. Zbog toga je ekipa izgubila u prvenstvu protiv ManU, a izgubili su i u polufinalu FA Kupa protiv Liverpoola. Ipak, do kraja je ostalo 4 utakmice a CFC je bio na vrhu tabele. Tada Docherty salje kuci OSAM kljucnih igraca jer nisu postivali karantin, medju njima Venables, Graham, Bridges, Hollins i McCreadie. Utakmicu protiv Burnleya CFC gubi sa 6:2 i snovi o tituli su rasprseni. Chelsea na kraju zavrsava na 3. mjestu. U Kupu sajamskih gradova (danas Kup UEFA) CFC pobjedjuje Romu (kada su smrdljivi zabari iz mraka napali Dochertyja!), 1860 München i AC Milan (ovu zadnju bacanjem novcica nakon nerijesenog ishoda), ali nepremostiva prepreka bila je Barca u polufinalu. Bilo je 2:0 u Londonu i 0:2 u Barceloni, pa je bacanjem novcica odluceno da treca utakmica bude igrana u Barceloni, gdje je domaci tim pobijedio sa 5:0. Docherty je tada odlucio da napravi presjek i podmladi ekipu. Venables, Graham, Bridges i Murray su prodati, kupljen je sjajni skotski krilni napadac Cooke, zatim Tommy Baldwin, a iz omladinskog pogona dosao je vrlo talentovani napadac Peter Osgood (RIP). Ovaj presjek se isplatio jer je u oktobru 1966. godine, na krilima fenomenalnog Osgooda, Chelsea bio na celu tabele kao jednia neporazena ekipa. Ali u utakmici League Cup-a Osgood lomi nogu, te CFC odmah reaguje i kupuje Tonyja Hateleya. Ali Hateley je bio pravi Husref, igrao je uglavnom (ili samo) glavom, sto nije odgovaralo ranije pomenutoj igri CFC-a. Na kraju su zavrsili na 9. mjestu. Zanimljivo je da je te godine CFC igrao u polufinalu FA Kupa protiv Leedsa. Gol za CFC postigao je 'glavas' Hateley, a Leedsu su ponistena dva, kako kazu, cista gola. Od te utakmice navodno datira ogrnomo rivalstvo i mrznja izmedju CFC-a i Leedsa. U finalu je CFC igrao protiv fuckin' Yidsa. Prva utakmica Chelsea na Wembleyu. Mladi igraci su podlegli pritisku, a u timu Tottenhama igrao je osvete zeljan Venables. Yidsi su dobili 2:1. Ubrzo nakon toga Docherty je dobio otkaz... Nedostatak Dochertyja, u kombinaciji sa rekonstrukcijom Stamford Bridgea, doveo je do jako teskih vremena za CFC. Nekoliko puta su ispadali i vracali se u 1. ligu. 1981. godine, Brian Mears daje ostavku na mjesto predsjednika kluba (inace sin Gusa Mearsa), i 76-godisnja vladavina Mearsovih je okoncana. Godinu dana kasnije klubu prijeti finansijski kolaps i niko od odgovornih ne zeli preuzeti klub. Ali tu nastupa ambiciozni menadzer Ken Bates, koji kupuje klub, necete vjerovati, za JEDNU FUNTU. Bates je odbio da kupi stadion i preuzme dugove, ali je bio pravi fajter. Ipak, navijaci mu nisu bili bas naklonjeni nakon njegovog ekscentricnog prijedloga da oko terena postavi elektricnu ogradu (?!?!). Bates se ipak svim silama borio da stadion ne padne u ruke Marler nekretnina, kojima je svoje akcije u klubu prodao brat Briana Mearsa, David. Sezona 82-83 bila je najgora u istoriji kluba. CFC igra u drugoj ligi, i nakon dobrog pocetka sezone neshvatljivo pada u formi i 9 utakmica je bez pobjede. Finansijska situacija je katastrofalna i klubu prijeti ispadanje u 3. ligu, sto bi vjerovatno znacio i konacni kraj kluba. Ali cuva Bog Zelj... pardon Chelsea svog! U pretposljednjoj utakmici sezone Walker je sjajnim golom iz daljine pogodio za pobjedu od 1:0 protiv jos jednog borca za opstanak, Bolton Wanderersa. Chelsea ostaje u 2. ligi. U ljeto 1983. godine dogodio se kljucni preokret. Za 500 hiljada funti koliko je klub sakupio menadzer John Neal vrlo pametno kupuje vrlo korisne, a ne toliko skupe igrace. Napadac Dixon, krilo Nevin, veznjak Spackman i golman Niedzwiecki pridruzili su se povratniku Hollinsu, koji je inace bio igrac-trener. Dixon je nagovorio Neala da dovede i odlicnog Speedieja, i ova napadacka kombinacija zasluzna je za skoro 200 golova u 3 sezone. Novi Chelsea zapocinje sezonu 83-84 sa pobjedama od 5:0 nad Derby Countyjem, 5:3 protiv Fulhama i 4:0 protiv Newcastlea. Najsladja pobjeda ipak je bila ona od 5:0 protiv Leedsa. Proslava titule osvajaca 2. lige obiljezena je jednim od najvecih gostovanja navijaca CFC-a i engleskih klubova uopste (ne racunaju se finala kupova) protiv Grimsby Towna u Lincolnshireu. Po povratku u 1. ligu Chelsea igra vrlo dobro i te sezone zavrsava na 6. mjestu. Posebno treba izdvojiti utakmicu polufinala protiv Sunderlanda. Prvu utakmicu Sunderland je na krilima bivseg 'Bluesa' Walkera pobijedio sa 2:0, a na Bridgeu je bilo 2:3. Navijaci CFC-a su poludjeli, prave jedan od najvecih navijackih nereda ikad vidjenih, prvo na travnjaku a poslije i po ulicama Londona. Chelsea se iduce sezone bori za titulu. Ali zbog dugotrajnih povrijeda Dixona i Niedzwieckog CFC opet pada na tabeli. Ipak, u proljetnom dijelu prvenstva Chelsea se opet vraca, i to velikim pobjedama protiv ManU na Old Traffordu od 2:1 i istim rezultatom protiv West Hama na Upton Parku (inace, ova utakmica je kostala WH titule te godine MrBlue ). Tada je Chelsea imao samo tri boda manje od vodeceg Liverpoola. Ipak, u preostalih 5 utakmica CFC je sakupio samo jedan bod i zavrsio na kraju na 6. mjestu. Tada se igrao i Full Members Cup umjesto League Cup-a, a Chelsea je u finalu pobijedio Manchester City sa 5:4 na Wembleyu, a Speedie je postigao het-trik. Inace, utakmica za infarkt, jer je CFC vodio sa 5:0, a krajnji rezultat sve govori... Ali vec iduce sezone CFC je zavrsio na 14. mjestu. Speedie i Spackman su prodati, a u martu iduce sezone Hollins je dobio otkaz kako je klub opet bio suocen sa ispadanjem. Novi trener Campbell nije uspio sprijeciti ispadanje, kako je Chelsea izgubio u onim play-off utakmicama protiv Middlesbrougha. I na toj utakmici navijaci CFC-a su napravili belaj tako da je naredne sezone klub igrao pred praznim tribinama 6 utakmica. Ipak, Chelsea se ekspresno vraca u prvu ligu sa 99 poena, 17 vise od drugoplasiranog Manchester Cityja. Chelsea pod vodstvom Campbella u sezoni 89-90 zavrsava na 5. mjestu. Bas te godine obustavljena je zabrana za engleske klubove na ucesce u euro-takmicenjima, ali te godine u Kup UEFA isla je samo drugoplasirana Aston Villa. U istoj sezoni CFC ponovo osvaja Full Members Cup pobjedom nad Middlesbroughom u finalu na Wembleyu od 1:0. Campbell daje otkaz iduce sezone a na njegovo mjesto dolazi Ian Porterfield, koji se sa klubom kvalifikovao za ucesce u prvoj sezoni Premier League. Odmah iduce sezone na njegovo mjesto dolazi David Webb, a vec na kraju sezone i on je zamijenjen. Novi trener je Glenn Hoddle koji je te sezone izborio plasman u Premier Ligu kao igrac-trener Swindon Towna. 1992. godine, nakon citave decenije neizvjesnosti oko Stamford Bridgea, vucaranja po sudu, pa i "Save the Bridge" kampanje, Bates je konacno 'izradio' smradove iz nekretnina, i to tako sto ih je 'ulovio' u nezgodnom trenutku kada su dozivjeli pad na berzi i brze-bolje predao slucaj sudu. Odmah osniva fondaciju "Chelsea Pitch Owners", koji su inace 1997. godine otkupili kompletan stadion i osigurali da se takvo nesto nikad vise ne desi. Otpoceli su radovi na obnovi stadiona, i zavrsen je SB klakvog danas poznajemo. Hoddle je prvu sezonu jedva opstao u prvenstvu, ali je doveo CFC do finala FA kupa. U finalu su igrali protiv slavnog Manchester Uniteda. CFC je te sezone uprkos generalno losoj formi pobijedio ManU sa 1:0 i kuci i na strani. U finalu je na poluvremenu bilo 0:0, a onda smijesni sudija u 5 minuta poklanja 2 penala Manchesteru. Na kraju je bilo 4:0. Ipak, ManU je te godine bio u LP a Chelsea je igrao u KPK. U polufinalu ih je izbacio kasnije osvajac trofeja Real Zaragoza. Chelsea je tada imao dobar tim, sa legendarnim kapitenom, fajterom Dennisom Wiseom. 1995. godine dovedeni su legendarni Ruud Gullit, Mark Hughes i Dan Petrescu. Hoddle je na kraju sezone bio 11., dosao do polufinala FA kupa i na kraju dao otkaz jer je postao selektor Engleske reprezentacije. Gullit postaje igrac-trener u sezoni 96-97 i odmah dovodi Viallija, Franka Leboeufa, Roberta Di Mattea i jednog od najvecih igraca svih vremena, Gianfranca Zolu. Njima se kasnije pridruzuju Gustavo Poyet i Tore André Flo. Njihovu igru zbog ljepote zvali su "sexy football", ali je stara boljka ostala - Chelsea je gubio titule i trofeje na "malim" klubovima koje su morali pobijediti. Gullit sa CFC-om osvaja FA Kup. To je bio pohod za pjesmu! U osmini finala CFC gubi 2:0 od Liverpoola i na poluvremenu na teren izlazi legendarni Mark Hughes (danas trener Blackburna). Odmah zabija gol i samo par minuta kasnije namjesta fenomenalan gol za Zolu. Pred kraj utakmice Vialli postize jos 2 gola za pobjedu. U finalu CFC na Wembleyu igra protiv Middlesbrougha, a Di Matteo postize najbrzi gol u finalima FA Kupa svih vremena nakon samo 43 sekunde. Na kraju je bilo 2:0. Zbog nesuglasica sa upravom Gullit u iducoj sezoni dobiva otkaz a na mjesto igraca-trenera dolazi Vialli. Odmah osvaja 2 trofeja, League Cup (opet protiv Middlesbrougha na Wembleyu i opet 2:0 i opet Di Matteo daje gol! MrBlue ). Chelsea se plasirao u finale Kupa pobjednika Kupova dramaticnom pobjedom nad Vicenzom. Prva utakmica u Italiji zavrsena je 1:0 za domacine, a Vicenza postize gol i na Stamford Bridgeu. Opet Hughes pravi lom i utakmica zavrsava 3:1 za CFC. U finalu je protivnik snazni Stuttgart sa Balakovom i Bobicem. Teska utakmica, igra se cvrsto, ali ne bez prilika. U 71. minuti u igru ulazi Zola i 17 sekundi kasnije daje gol! CFC osvaja KPK! Nakon toga CFC je osvojio i evropski Superkup pobjedom od 1:0 nad prvakom Evrope Realom golom Viallija. Iduce sezone, 98-99, sve oci bile su uprte u "plavo cudo". Ali opet stara boljka - CFC gubi na svom terenu od West Hama i igra nerijeseno protiv Middlesbrougha, Leicestera i Sheffield Wednesdaya, te na kraju zavrsava na 3. mjestu, iako su na Bozic bili na 1. poziciji. U oba kupa CFC ispada u cetvrtfinalu, a Mallorca ih izbacuje u polufinalu KPK. Ipak, Chelsea se po prvi put kvalifikovao u Ligu prvaka. U najeminentnijem evropskom takmicenju CFC se pokazao kao izuzetan tim. Prosli su Milan i Lazo, Galatasaray je poderan sa 5:0 u Istanbulu, a u cevrtfinalu ih ceka Barcelona. U Londonu CFC vodi sa 3:0 i tek pred kraj utakmice Luis Figo (#$^$%@#!) daje gol koji ce se pokazati kljucnim u uzvratnom susretu. Utakmica u Barceloni jedna je od najboljih utakmica LP svih vremena, prema misljenju mnogih. Barca vodi 2:0 i nakon greske... ne mogu da se sjetim kojeg igraca Barcelone... Flo smanjuje na 2:1. Babayaro dobiva crveni karton. Rivaldo fula penal. Ipak, pred sam kraj Barca postize gol za 3:1. Igrac manje itekako se osjetio u produzecima. na kraju je bilo 5:1, ali su "Bluesi" Camp Nou napustili podignute glave! Chelsea je u sezoni 1999-2000 bio prava internacionalna kolonija, u klubu su i Ed de Goey i Didier Deschamps. CFC opet osvaja FA Kup, i to u posljednjem finalu na Wembleyu prije rekonstrukcije. Porazena je Aston Villa golom, pogadjate, Di Mattea. Takodje je osvojen i Charity Shield pobjedom od 2:0 protiv Manchester Uniteda. Vialli je potrosio blizu 26 miliona funti na pojacanja te sezone. Doveden je Jimmy Floyd Hasselbaink i talentovani Eidur Gudjohnsen. Ali i Vialli zbog slabe forme tima dobiva otkaz a na njegovo mjesto dolazi Talijan Claudio Ranieri. Ranieri odrzava CFC u gornjem dijelu tabele, ali i preuredjuje, odnosno podmladjuje tim prodajom Wisea i Poyeta i dovodjenjem Terryja iz omladinskog pogona, te kupovinom Gallasa, Lamparda i Jespera Gronkjæra. Ipak, opet se javljaju finansijski problemi, kako rezultati nisu pratili ambicije i potroseni novac. Ali Ranieri uspijeva ponovo odvesti CFC do Lige prvaka osvajanjem 4. mjesta, i to u direktnom dvoboju protiv Liverpoola. Bilo je 2:1 za Bluese u nezaboravnoj utakmici. Bates se ipak odlucuje na prodaju kluba u junu 2003. godine, i to za 60 miliona funti. Njegova zarada procijenjena je na 17 miliona funti (podsjecanja radi, kupio je klub za JEDNU funtu!). Kupac se zvao Roman Abramovich, koji je preuzeo i dug kluba od 80 miliona funti. Ostalo se zna...