Modern football

Sve češće čujemo izjave bivših fudbalera koji nisu zadovoljni tzv. modernim fudbalom i kako se je promjenio način igranja ali i mentalitet samih igrača i svi faktori oko toga. 

Npr. neki dan čitam Riquelme izjavio da je sretan što je rođen 20 godina ranije jer sebe danas ne vidi u današnjim formacijama i načinu igranja gdje klasična 10ka maltene više ne postoji. 

Meni lično koji sam počeo pratiti utakmice sa nekih 12 godina, sad kad se sjetim unazad se je isto toga dosta promjenilo uglavnom na lošije i gore.

Ono što je meni najžalosnije je baš ono što je i naš 'Special One' izjavio još prije par godina, da kad je preuzeo Chelsea da je Lampard sa 23 godine već bio odrasto ozbiljan čovjek, a sada igrači sa 23 godine su još mentalno tinejdžeri, čast izuzecima. 

I ne samo on, nego baš tih prvog godina Romanove ere, Cech, J. Cole, Terry, Robben sve je to bilo 21-23 godine ali su  puno zreliji i mentalno jači. Da li je to stvarno tako bilo ili samo subjektivno, jer sam  ja tad bio balavac 14-15 godina, a sada sa 30i kusur gledam drugačije na igrače sa 23 godine? 

I druga stvar sto mi ide na k. je hype igrača, da u današnje vrijeme igrač može biti karina, al odigra dvije dobre tekmu i Internet ga podigne na neki nivo koji ustvari nikad neće dostići. 

Za mene su kao navijača bile nekako najljepše one godine od 2003. do 2010., tad se je igrao najbolji fudbal i bilo je najžešći igrača i karaktera u fudbalu kojeg si možda respektiro i ako je bio u ekipi najvećeg rivala npr. jedan tipa Roy Keane. 

Inače mislim da će za 20-30 godina sve otići u pizdu materinu ako se ovako nastavi sa ovim multi-Club sranjima i investitorima da po Evropi imaju po 2-3 kluba. To sve polako gubi svoju čar za običnog navijača. 

I Owen je neki dan izjavio da je prije bilo mnogo teze doci u sami vrh svjetskog fudbala, morao si prije svega biti talentovan, tehnicki potkovan. Dok danas je najbitnija fizicka snaga, igraci moraju moci puno trcati, pokrivati 2-3 pozicije, biti spremni da igraju presing i da imaju po 50-60 sprinteva tokom utakmice.

Ne znam sta bih rekao, fudbal kao i svaki sport evoluira, ubrzava se gameplay i odigrava se sto veci broj utakmica po sezoni sto dovodi do mnogo povreda i izostanaka. Rijetko kad imas da su obje ekipe full spremne bez da im fale kljucni igraci i slicno.

Današnji tempo je neusporediv sa tempom od prije 20-30 godina. Vremenom se shvatilo da se manjak kvalitete može nadoknaditi atletskim predispozicijama. Nekada su igrači imali puno više vremena da odigraju potez nego danas. Sada te protivnik zatvori u roku od pola sekunde. Puno je lakše tada bilo biti majstor. Ima njih i danas, samo su bez brzine, eksplozivnosti i snage niko i ništa. Broj dobrih igrača u svijetu je trenutno najveći ikada. Mislim da je ovo vrhunac i da će se ta brojka polako smanjivati. Moderno je doba i igrač se može lakše nego ikada probiti, ali može još lakše da spadne sa vrha. Jedna povreda, propustiš pola sezone i već si puno izgubio, pojavi se neko novi i uzme ti mjesto. Zato su najbolje karijere napravili oni koji su bili konstantno zdravi, govorim za zadnjih 10-ak godina. Zato su se nekada igrači zadržavali duže u klubovima nego danas.

Uloga svakog igrača na terenu se promijenila. Danas i 10-ke moraju da trče i "rade". Nije slučajno Ozil propao, nije slučajno Ziyechu vrhunac Eredivisie. Sada prolaze desetke poput Brune koji je igrač sa najviše pretrčanih kilometara u ligi i Paqueta koji je duel mašina. Osim što "znaju sve lopti" rade i "prljavi posao". Said Benrahma je još jedan igrač kojeg ću spomenuti. On je u Championshipu bio zabavljač, driblao do iznemoglosti. U PL, da bi opstao, morao je da promijeni svoju igru. Kod njega nema više beskonačnog driblanja. Slično je i sa Ronaldom, čija transformacija iz driblera u strijelca opisuje transformaciju čitavog sporta. Samo racionalni i optimalni potezi.

Stariji igraci placu, jer vecina njih ne bi imala mjesta u modernom fudbalu, jer su samo hodali po terenu. Zato su igraci kao Park Ji Sung bili postovani, jer su trcali kao "dvojica" igraca, ali sada bi bio prosjecan ili ispodprosjecan igrac.

Stariji fudbal je bio zasnivan na tehnici i samo na tehnici, ali ovo sto gledamo sada je 10 nivoa iznad.

Smijesno je porediti koliko se popravio fudbal sto zbog tehnologije sto zbog trenera koji prate sve parametre i poboljsavaju igrace.

Eto fakticki u minut, slicno razmisljanje Adija i mene.

Bilo je i prije trke, pogotovo kod engleza kad se samo napucavala lopta. Sutalo van 16 metara.

No mislim da je za ovakav fudbal indirektan krivac Pep iz Barcelone, kada su poceli sa tika takom, gdje su dosta ulazili u 16terac i tako zabijali golove, i onda se to prelilo u englesku kad su i englezi poceli sve manje sa sutevima van 16 metara. I naravno, da bi uspio tika taku zajebati, treba ti dosta trkaca u ekipi.


Licno misljenje da mi je fudbal prije bolji bio, iz dosta razloga, puno bolji i drazi igraci su igrali prije, vece rivalstvo, kao sto spomenuh, dosta se sutalo van 16 metara tako i zabijalo. I naravno, dosta manje povreda, pa smo tako uzivali u gledanju Lamparda, Terrya, Colea i drugih. A danas evo recimo Reece koji je na putu da bude legenda kao i oni, vise je u bolesnickoj posteljini nego na terenu, a gdje su tek ostali, i Chilwella da ne zaboravim.

Onda danas ti se novi treneri lako poseru u cejf, cekas utakmicu 7 dana i onda gledas Maatsena na lijevom krilu, ili recimo Colwila na lijevom beku, iako bi on milion puta bio bolji na stoperu, jel.

Moze biti da i nostalgija igra veliku ulogu, jebiga, odraslo se uz Wengera, Murinja, Fergusona, igraca tipa Rooneya, Scholesa, Lamparda, Gerrarda, Terrya, Ferdinanda, Vidica, Drogbe.

 

Pa i Mourinho je jedan od prvih pionira pragmatičara kada je fudbal u pitanju. Bitno je da se pobijedi, a ne da se igra lijepo. Fudbal je danas takav. Pošto fizičke predispozicije mogu da nadoknade tehničke kvalitete mislim da je jasno da fudbal nikad neće biti ljepši. Od fudbalera se danas zahtjevaju tehnički kvaliteti dovoljni da ispune svoj domen taktičkih zadataka, a to je uglavnom primi, predaj, šutni iz izgrađene šanse i to je to. Bitno je i ostalo, ali na ovome je prioritet.

Na slj. linku je lista kandidata za gol decembra 2006. godine. Danas ne bi ovakvu listu sastavio da uzmeš sve golove zadnjoj godini. Uzmi Chelsea za primjer, imao si 6 igrača u prvih 11 koji mogu dati gol sa 20+ metara.

https://www.instagram.com/p/C0TjdvCiZ0o/?igsh=ZDE1MWVjZGVmZQ==

Prije je bilo bolje jer smo bili mlađi, čista nostalgija, ništa više od toga

Vjerovatno je neko analizirao procente šuta iz daljine, čak i ovih najboljih Gerrard, Lampard i sl., i došao do zaključka da i oni zabijaju iz svakog x-tog pokušaja, da iza svake ove golčine stoji nekoliko pokušaja ubistava igrača u publici. Samo je prošlo puno godina od toga da bismo se sjećali tih promašaja, a i manje se gledalo nego danas. Pojavom expected goals metrike se dodatno počelo potencirati ušetavanje u gol kao sigurna opcija i šutanje iz daljine kao oružje samo u izuzetnim prilikama. Što se naše ekipe tiče, nevjerovatno je kako već godinama imamo netalentovane šutere, posebno iz veznog reda. Kante, Kovačić, Jorginho, Enzo, Caicedo ne zna se koji je gori. Čak se i Gallagher pokvario po tom pitanju, ranije i Loftus-Cheek.

1 hour ago, ker said:

Pa i Mourinho je jedan od prvih pionira pragmatičara kada je fudbal u pitanju. Bitno je da se pobijedi, a ne da se igra lijepo. Fudbal je danas takav. Pošto fizičke predispozicije mogu da nadoknade tehničke kvalitete mislim da je jasno da fudbal nikad neće biti ljepši. Od fudbalera se danas zahtjevaju tehnički kvaliteti dovoljni da ispune svoj domen taktičkih zadataka, a to je uglavnom primi, predaj, šutni iz izgrađene šanse i to je to. Bitno je i ostalo, ali na ovome je prioritet.

Na slj. linku je lista kandidata za gol decembra 2006. godine. Danas ne bi ovakvu listu sastavio da uzmeš sve golove zadnjoj godini. Uzmi Chelsea seza primjer, imao si 6 igrača u prvih 11 koji mogu dati gol sa 20+ metara.

https://www.instagram.com/p/C0TjdvCiZ0o/?igsh=ZDE1MWVjZGVmZQ==

 

Koje golčine u jednom mjesecu, pa ovo je melem za oči bio taj decembar 2006.

https://dailysports.net/news/gianluigi-buffon-suggested-making-the-goal-bigger-to-make-it-easier-for-strikers-to-score/

I Bufon ima interesantnu teoriju i ideju. 

Manje više kaže da su prije golmani bili u prosjeku manji nego danas, pa je zbog toga bilo više golova sa distance, da je on sa 1,92m na početku karijere bio među najvećim golmanima. 

Bolji je fudbal sada, i svakako kvalitetniji. Puno više faktora je u igri, a ne samo da imaš jednog dobrog igrača. Pa do 10-ak godina unazad ako imaš Ronalda/Messija u ekipi, to je to ostali će njemu praviti prostor i to je to, pobjeda zagarantovana.

Sada ti treba nekoliko top class igrača da bi imao šanse biti najbolji. 

5 hours ago, Adi said:

Vjerovatno je neko analizirao procente šuta iz daljine, čak i ovih najboljih Gerrard, Lampard i sl., i došao do zaključka da i oni zabijaju iz svakog x-tog pokušaja, da iza svake ove golčine stoji nekoliko pokušaja ubistava igrača u publici. Samo je prošlo puno godina od toga da bismo se sjećali tih promašaja, a i manje se gledalo nego danas. Pojavom expected goals metrike se dodatno počelo potencirati ušetavanje u gol kao sigurna opcija i šutanje iz daljine kao oružje samo u izuzetnim prilikama. Što se naše ekipe tiče, nevjerovatno je kako već godinama imamo netalentovane šutere, posebno iz veznog reda. Kante, Kovačić, Jorginho, Enzo, Caicedo ne zna se koji je gori. Čak se i Gallagher pokvario po tom pitanju, ranije i Loftus-Cheek.

nije problem promasiti, problem je neznati sutnuti loptu.

danas mi je rijetkost vidjeti dobrog sutera na terenu.

Mi nemamo kvalitetne sutere sa distance jos od odlaska Ballacka i te njegove generacije.

Koliko se samo puta tokom utakmice otvori prilika za sut a nasi ne znaju iskoristiti, ili ako sutaju to bude traljavo, ili jos po meni gore cekaju zadnji momenat za sut gdje ce ih igrac ili pokriti ili ce im golman suziti prostor.

Sutevi van 16 metara je nesto sto mi najvise fali danasnjem fudbalu.

U toj generaciji, Lampard, Ballack, Essien, Cole, Alex, ko god je zvekne sa 30 metara to je šansa. Jedini koji je odstupao je bio Mikel. Kasnije smo se nagledali Mikela u klubu. Zadnji veznjak koji je znao da je opali iz daleka je bio Matić.

Ima i danas dobrih šutera i ekipa koje prijete kao Chelsea nekada. Leicester je dao 10 dobrih golova sa distance prošle sezone, a ta ekipa je završila tako što je ispala iz lige. United kad je zajedno na terenu imao Matića, Pogbu, Brunu, Rashforda i Greenwooda je tu polusezonu 2020. godine zabijao sa svih strana. City i Liverpool još uvijek imaju igrače koji znaju dobro pogoditi. Jeste manje takvih igrača nego ranije, ali se nama čini kao da je više jer mi takvih nemamo. Očito nove generacije veznjaka uče neke druge stvari, a šut se zanemaruje.