The Times: Chelseajev projekt se raspada

Chelsea je zauzeo čvrst stav prema Enzu Fernándezu i njegovom, kako ga vide u klubu, nepoštovanju kroz otvoreno koketiranje s Real Madridom. Ipak, ako finansijski uslovi budu odgovarajući, vrlo je moguće da će Argentinac ovog ljeta napustiti Stamford Bridge. Isto važi i za Marca Cucurellu – ukoliko bude želio otići.

Projekt Chelseaja polako se raspada, a čak i da nije tako, klub je i dalje pod pritiskom prodaje igrača.

Prodaja Fernándeza, koji je ključni član ekipe, nije bila plan A. Međutim, problem strategije kupovine mladih i njihovog razvoja jeste to što vrijeme nije beskonačno – čak ni za mlade igrače. Karijere su kratke, a u jednom trenutku stvari moraju krenuti brzo. Fernández je sada u toj fazi. Investitori mogu razmišljati dugoročno, ali vrhunski fudbaleri postaju nestrpljivi – žele novac i uspjeh odmah.

Upravo zato su igrači poput Philippea Coutinha i Raheema Sterlinga napustili Liverpool prije nego što je projekat bio završen. Fernández ima 25 godina i ulazi u najbolje godine karijere. Ne želi ih provesti u klubu koji nije siguran učesnik Lige prvaka. Pobjeda protiv posljednjeplasiranog tima League One u FA Cupu nije dovoljna.

Cucurella će u julu napuniti 28 godina i također nema vremena čekati da Chelsea “klikne” tek za nekoliko godina. Njegova igra zavisi od brzine i fizičke spremnosti, a pitanje je hoće li i tada biti standardan.

Obojica su u posljednje vrijeme javno iskazala nezadovoljstvo. Fernández je čak disciplinski kažnjen i izostavljen iz ekipe na dvije utakmice od strane trenera Liama Roseniora. No, to ga vjerovatno neće previše pogoditi. Sve ukazuje na to da nije uvjeren u Roseniora, posebno nakon što je jasno dao do znanja da smatra smjenu Enza Maresce greškom – stav koji dijeli i Cucurella.

Iako rezultati Maresce pred otkaz nisu bili dobri, igrači su ga poštovali. Postavlja se pitanje da li isto važi za Roseniora ili ga vide kao “klupskog čovjeka” koji samo provodi naredbe uprave.

Jedan naizgled bezazlen trenutak dodatno je poljuljao njegov autoritet – loš prijem lopte uz aut-liniju protiv Arsenala, koji je i sam trener kasnije ismijao. No, u svijetu elitnog fudbala takve stvari ne prolaze nezapaženo. Igrači Real Madrida, gledajući Carla Ancelottija kako smireno kontrolira loptu s lakoćom, vjerovatno pomisle: “jedan od nas”.

Sve se to poklopilo s nizom od četiri uzastopna poraza, tokom kojih je nezadovoljstvo počelo izlaziti na površinu.

Unatoč stavu kluba, moguće je da će se nezadovoljstvo nastaviti – posebno tokom reprezentativnih okupljanja i velikih turnira poput Svjetskog prvenstva, kada igrači nisu pod direktnim nadzorom kluba. Već kruže glasine o interesu Manchester Uniteda za Colea Palmera, dok bi mladi Estêvão mogao dodatno podići cijenu dobrim nastupima za Brazil.

Postavlja se pitanje – zašto bi Chelsea uopće prodavao?

Odgovor je jednostavan: takav je model poslovanja. Prodaja igrača ključna je za finansije kluba, a ekipa i dalje treba pojačanja. Bez prodaja nema novca. Problem je što Chelsea nije kupovao jeftino – imaju dva igrača plaćena preko 100 miliona funti i najmanje šest iznad 50 miliona.

Pravila finansijske održivosti ranije su se zaobilazila kreativnim računovodstvom, ali to nije moguće svake sezone. Tim koji žele izgraditi – s Fernándezom, Cucurellom, Palmerom, Estêvãom, Moisésom Caicedom, Reeceom Jamesom, João Pedrom i Pedrom Netom – morat će se djelimično razbiti.

Ako Fernández nastavi stvarati probleme, a uz dobar nastup na Svjetskom prvenstvu podigne svoju vrijednost, mogao bi postati idealan kandidat za prodaju.

Ideja BlueCo projekta u startu nije bila loša – nisu mogli konkurisati Manchester Cityju i Liverpoolu za gotove zvijezde, pa su se fokusirali na mlade talente iz klubova poput Benfice, Brightona, Wolverhamptona i Palmeirasa. Svi su dolaskom u Chelsea napravili korak naprijed.

Ali sada se pokazuje da Chelsea više nije krajnja destinacija. Postoji viši nivo. Cucurella spominje Barcelonu, Fernández sanja Real Madrid.

Ipak, i tu postoje prepreke. Fernández je ranije bio u centru kontroverze zbog objave snimka na kojem argentinski igrači pjevaju uvredljivu pjesmu na račun francuskih igrača afričkog porijekla. Njegov saigrač Wesley Fofana to je nazvao “neobuzdanim rasizmom”. Iako se Fernández izvinio, pitanje je kako bi to bilo prihvaćeno u svlačionici Reala, gdje su ključne figure poput Kyliana Mbappéa i Viníciusa Jr.

Za Chelsea je situacija sve više “kvaka 22”. Potrebna su pojačanja na ključnim pozicijama – golman, štoper, napadač – ali to zahtijeva novac. Ako nastave ulagati u mlade, stariji i kvalitetniji igrači mogli bi poželjeti otići. Ako krenu u velika ulaganja, morat će prodavati da bi ih finansirali.

U oba slučaja slijedi određeni raspad ekipe – i novi početak projekta. A ostaje pitanje: ko je spreman vjerovati u još jedan “projekt od nule”?

The Times