http://www.modelsandmoguls.com/wp-content/uploads/2011/02/Roman-Abramovich-Chelsea-Football-Club-Owner.jpg

stinski heroj navijača Chelsea. Najuspješniji kapiten u historiji kluba i jedan od najboljih defanzivaca na svijetu. Sve su to epiteti koje Jonh Terry istinski zaslužuje.

Rođen je u istočnom Londonu, a u Chelseaju boravi od svoje četraneste godine, kada je bio polu-izgrađen veznjak.

U mladom timu je popunjavao poziciju centralnog bočnog kada je to bilo potrebno, a njegov napredak, kako u fizičkom, tako i u psihičkom smislu, je bio nevjerovatan.

Proveo je kratko i uspješno vrijeme na posudbi u Nottingham Forestu, što mu je dosta pomoglo u procesu sazrijevanja kao igrača. Učili su ga veliki Marcel Desailly i Frank Leboeuf, što je rezultiralo time da je samo dvije sezone nakon debija za seniorski tim proglašen za igrača godine.

Kapitensku traku je dobio 2004. godine, a u prvoj sezoni kao kapiten je odveo ekipu do titule Premier lige.

Proglašen je PFA igračem godine, od strane svojih nogometnih kolega, te postao prvi igrač Chelseaja koji je dobio tu titulu.

Njegove sjajne igre su se nastavile i u sezoni 2005/06, kada ga je povreda u posljednjoj sedmici sezone spriječila da odigra sve utakmice u sezoni. Ipak, i te sezone je podigao pehar osvajača Premiershipa.

U toj sezoni je postigao 7 golova u svim takmičenjima, te po drugi put proglašen igračem godine u klubu.

Iako je već imao preko 300 nastupa za Chelsea na svom kontu, povreda leđa u sezoni 2007/08 ga je spriječila da odigra nekoliko bitnih utakmica.

Odmah nakon što je ozdravio vraća se na teren i postaje prvi igrač koji je podigao trofej pobjednika FA Kupa na novom Wembleyu.

Povrede u sezoni 2007/08 su mu dozvolile da odigra samo 37 od 62 moguće utakmice. Povrede obraza, stopala i koljena su uzele svoj danak, ali se uspio vratiti na prvo finale Lige prvaka u historiji, protiv Manchester Uniteda u Moskvi.

Prilikom izvođenja petog i odlučujućeg jedanaesterca, kojim bi donio trofej u London, okliznuo se i pogodio stativu.

Vodio je ekipu prema uspjesima i pod vodstvom Scolarija i Hiddnka, a njegove igre u odbrani su bile vrijedne divljenja, uprkos crvenim kartonima koje je zaradio protiv Manchester Cityja i Evertona.

Utakmicu sezone je odigrao u remiju sa Barcelonom na Nou Campu, kada je bio najzaslužniji što nismo primili niti jedan gol.

U sezoni 2009/10 JT je nastavio sa sjanim nastupima i postao prvi kapiten Chelseaja koji je podigao dvostruki pehar.

Na terenu je proveo svj i jednu utakmicu sezone, iako je skoro svaki defanzivac u nekom truntku sezone bio povrijeđen.

Bez obzira sa kim je igrao u odbrani, Terry je sjajno obavljao posao. Protiv Liverpoola na Stamford Bridgu, u oktobru, je imao par uklizivanja, blokiranih i očišćenih lopti, što je rezultiralo neprimljenim golom.

Imao je jednu grešku protiv Evertona zbog koje smo remizirali na Stamford Bridgeu u decembru 2009. godine, ali je tada na svjetlo dana izašao Terryjev privatni život.

Njegov odgovor na sve to je bilo vođenje tima do pobjede protiv Burnleya, te sedam dana kasnije protiv Arsenala.

Doveo je ekipu do trećeg naslova pobjednika Premier lige, a kasnije i pobjednika FA Kupa. Njegova druga sezona pod vodstvom Ancelottija je bila dosta razočaravajuća, a ekipa je imala dosta niz od početka novembra do poslije nove godine.

Internacionalna karijera

Za Englesku reprezentaciju je debitovao 2003. godine protiv Srbije & Crne Gore, a bio je prvi izbor selektora na Euru 2994 i Svjetskom prvenstvu 2006., kada je i dobio kapitensku traku.

Terry je postao prvi kapiten Engleske iz reda Chelseaja od Raya Wilkinsa, koji je kapitensku traku nosio sedamdesetih godina prošlog vijeka. Ipak, 2010. godine mu Capello oduzima kapitensku traku zbog medijiskih tekstova o njegovom privatnom životu.

Postigao je prvi gol u internacionalnim utakmicama na novom Wembleyu u remiju sa Brazilom rezultatom 1:1.

U martu 2011. godine Capello mu je vratio kapitensku traku.

Veliki čovjek sa velikom reputacijom, Didier je došao iz Marseilla na ljeto 2004. godine. Iako je u prvoj sezoni imao opercaiju prepona, koja ga je udaljila dva mjeseca sa terena, to ga nije spriječilo da odigrao fantastičnu sezonu u kojoj je Chelsea osvojio titulu Premier lige. Postigao je 16 golova u svim takmičenjima, uključujući i jedan u Carling kupu.

U sezoni 2005/06 je ponovo postigao 16 golova.

Nakon incidenta igranja rukom u dvije utakmice i optužbi da pada na pod bez razloga, moral mu je bio na dnu sve do marta 2006. godine i utakmice protiv West Hama na Stamford Bridgu.

Tada je Chelsea doveo do pobjede od 4-1, što je navelo trenera Jose Mouriha da izjavi:

"Didier bi trebao otići kući, upaliti TV, kupiti sve novine i slušati i čitati i vidjeti da li će isti oni ljudi, koji su mu htjeli ubiti zdrav razum, napisati ono što zaslužuje."

U sezoni 2006/07, iako je nastupao za Obalu Slonovaće na Afričkom kupu nacija, postigao je 33 gola u svim takmičenjima.

Postigavši 20 golova u ligi osvojio je prvi put Zalatnu kopačku Premier lige. Sa ukupno 60 nastupa postao je drugi po broju nastupa u jednoj sezoni u klubskoj historiji. Sezonu je završio golom u zaustavnom vremenu u finalu FA kupa protiv Manchester Uniteda (1-0) na Wembleyu.

Očekivalo se da će ovaj uspjeh ponoviti i u sezoni 2007/08, ali povreda koljena i Afrički kup nacija su ga spriječili u toj nakani. Kakogod, postigao je 15 golova, uključujući i onaj na Wembleyu u finalu Carling kupa protiv Spursa (pobjeda Tottenhama).

Nakon pobjede nad Liverpoolom u polufinalu Lige prvaka, uslijedilo je sramotno isključenje Drogbe u finalu u Moskvi protiv Manchester Uniteda.

Ako je bilo uspona i padova u toj sezoni, 2008/09 sezona je sigurno bila izvanredna.

Luiz Felipe Scolari je dočekan sa oduševljenjem, ali se Brazilac nije mogao osloniti na Drogbu zbog povrede, te je Nicolas Anelka bio prisiljen igrati sam u napadu.

Zbog nedostatka fizičke spreme, Drogba se nije mnogo igrao pod palicom Scolarija.

Dolazak Guusa Hiddinka sredinom februara je značio povratak u formu, povratak u prvih 11 za kapitensku traku Obale Slonovaće, te je postigao nekoliko važnih golova.

Kontroverzama nikad kraja. Uslijedilo je skandalozno ispadanje iz polufinala Lige prvaka protiv Barcelone, nakon sramotnog suđenja Tom Henning Ovreba. Drogba je dobio tri utakmice zabrane, zbog prigovora.

U sezoni 2009/10, holanđanina je zamijenio Carlo Ancelotti. Sezona je za Drogbu odlično počela. U napadu je igrao sa Anelkom, te je do Božića postigao 18 golova u 21 nastupu.

Nakon povratka sa Afričkog kupa nacija postigao je treći gol u sezoni iz slobodnog udarca, a nakon toga je protiv Arsenala postigao svoj 12 gol protiv Topnika.

Međutim, u Ligi prvaka nije bilo sve sjajno. Chelsea je eliminisan od strane Intera, a Drogba je, već tradicionalno, zbog crvenog kartona dobio zabranu igranja za početak sljedećeg ciklusa Lige prvaka.

U historijskoj pobjedi protiv Wigana od 8-0, Drogba je postigao hat-trick i osvojio Zlatnu kopačku Premierlige.

Nakon operacije hernije (kile), Drogba je propustio veći dio predsezone, ali je sezonu 2010/11 počeo hat-trickovima protiv West Broma i Wigana.

Karijera prije dolaska u Chelsea

Didier Drogba je u Chelsea stigao 2004. godine iz Marseilla, kada je proglašen Igračem godine u Francuskoj. Odšteta je iznosila 24 miliona funti.

Čovjek koji je predvodio Obalu Slonovaće na prvom Svjetskom prvenstvu 2006, kao dječak se preselio iz Afrike u Francusku te je, kao junior igrao desnog beka.

Igrao je za nekoliko manjih klubova, čak je i propustio probu da zaigra za Paris St-Germain, jer je želio sazrijeti prije izlaska na veliku scenu.

On je to učinio u Drugoj ligi za Le Mansom, a zatim i u Prvoj ligi sa Guingampu. Nakon ovoga došao je do pozornosti velikog Mourinha, ali nakon što je Drogba, u sezoni 2002/03, postigao 17 golova i postao reprezentativac postao je preskup za Porto.

Doveo ga je Marseille i zbog toga nije požalio. U drugoj sezoni postigao je 18 golova u 35 ligaških nastupa i 6 golova u Kupu Uefa, uključujući važne golove protiv Liverpoola i Newcastla.

Osim nagrade za Igrača godine u Francuskoj, FIFA je prepoznala dostignuća Drogbe, te ga je nominovala za Igrača godine svijeta. Mourinho je to ljeto stigao u Chelsea i ovaj put cijena nije bila problem.

Internacionalna karijera

Didier je za Obalu Slonovaće debitirao 2002. godine, a prvi put kapitensku traku je ponio na Svjetskom prvenstvu 2006. godine.

Na posljednjem Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi, Obala Slonovče je izvućena u "grupi smrti", gdje je zauzela treće mjesto iza Brazila i Portugala.

Na Afričkim kupovima nacija, Obala Slonovače je, u periodu Didier Drogbe, uvijek zauzimala visoka mjesta. U Gani 2008. godine zauzeli su četvrto mjesto, dok su dvije godine ranije izgubili u finalu protiv Egipta.

Drogba je najbolji Chelseajev reprezentativni strijelac svih vremena, postigavši 43 gola u 69 utakmica.

U Chelsea je došao 2004. godine za 7 miliona funti, što je više nego što je potrošeno na sve golmane zajedno u historiji kluba.

Na sebe je privukao pažnju svojom visinom, nevjerovatnim refleksima i samopouzdanjem. Još od vremena kad je Mournho trenirao klub, Cech je zacementirao svoju poziciju prvog golmana.

U prvoj sezoni na Stamford Bridgeu nije primio gol ukupno 1024 minute (od decembra do marta) te tako postavio novi rekord Premiershipa.

U toj istoj sezoni (2004/05) je prvi put osvojio Premiership i bio proglašen najboljim golmanom lige.

U sezoni 2005/06 Cech je nastavio sa svojim sjajnim izvedbama na terenu i bio jedan od glavnih "krivaca" zašto je Chelsea došao do druge uzastopne titule.

Teška povreda u oktobru 2006. godine je umalo prekinula njegovu karijeru, a zbog te povrede i danas nosi zaštitnu masku na glavi. Trebalo mu je samo 3 mjeseca da se oporavi i vrati na teren.

U sedmicama nakon povratka na teren zabilježio je novi rekord ne primivši gol u sedam utakmica za redom u klubskom i reprezentativnom dresu, te tako doprinio da Chelsea te sezone osvoji oba kupa.

Uprkos promjeni uprave kluba zbog odlaska Mourinha, pa samim tim i trenera golmana, Cech je puno doprinio ulasku ekipe u finale lige prvaka sezone 2007/08. Chelsea je, nažalost, izgubio na penale, a Cechova odbrana Ronaldovog potvrdila je njegov kvalitet.

Nakon dobro otvorene sezone 2008/2009, Petrova forma, kao i forma cijele ekipe, je dosta opala, a novi trener Luiz Felipe Scolari je eksperimentirao sa novim sistemom markiranja igrača što je dovelo do gubitka bodova od Manchester uniteda i Fulhama i, umalo, sramote u FA Kupu protiv Southenda i Ipswich Towna.

Dolazak Guus Hiddinka umjesto Scolarija je odmah rezultirao poboljšanjem forme cijele ekipe a Cech je imao utakmicu sezone na Nou Campu kada je odbranio mnogo teških udaraca igrača Barcelone.

To je bila prva sezona u kojoj Cech nije imao problema sa povredama, te je zabilježio 35 nastupa u Premiershipu.

U sezoni 2009/10 Cech je ponovo pokazao svoj kvalitet i pomogao ekipi da dođe do dvostruke krune- Osvajača Premiershipa i FA Kupa.

Cech je značajno smanjio broj svojih pogrešaka, izuzev dvije protiv Stoke i Aston Ville, te je primio samo 2 gola u narednih 8 utakmica što je pomoglo ekipi da se za Božić nađe na vrhu tabele. Iako te sezone nije branio u porazu od Intera na San Siru, Cech se ubrzo vratio i u mnogome doprinio osvajanju nove titule. Ponovo je dobio epitet najboljeg golmana lige sačuvavši mrežu 17 od 34 puta.

Pod ugovorom je do 2013. godine.

Po meni će, ako je ovo istina, biti odlično pojačanje, novi Makelele... A ujedno i prilika da napokon kažemo zbogom Mikelu.

Vezni red sa Fabregasom, Matićem i Kanteom, kad su sva trojica u formi, mislim da bolje ne može.

Ivanović je za Chelsea potpisao u januaru 2008. godine ali je svoj prvi meč odigrao tek 8 mjeseci poslije u Carling kupu protiv Portsmoutha, da bi kasnije, nakon povrede Carvalha i Alexa, počeo igrati u zadnjoj liniji sa Terryem.

Nakon što se navikao na život u Engleskoj i savladao jezik, Branislav je polako počeo pokazivati svoj puni kapacitet. Kultni status kod navijača kluba je stekao nakon postizanja 2 gola u Ligi prvaka protiv Livepoola na Anfieldu, u aprilu 2009. godine.

Svoje mjesto u ekipi je zadržao i u narednim utakmicama, a posebno se pamti utakmica na Camp Nou kada je sjajno čuvao Thierry Henrya.

Napornim radom je došao do toga da je u svojoj prvoj sezoni odigrao 26 utakmica za Chelsea, dok je u drugoj bio gotovo neizostavan iz početnog sastava.

U sezoni 2009/10 prvi izbor trenera na poziciji desnog bočnog je bio Jose Bosingwa. Nedugo nakon početka sezone on se povrijedio i tako ustupio mjesto Ivanoviću koji je i danas prvi izbor na toj poziciji prvenstveno zbog toga što je snažan u odbrani i eksplozivan u napadu.

Njegov 41 nastup ga je doveo do uvrštavanja u uži izbor za igrača godine u ekipi. Iako je tu titulu ponio Drogba, Ivanović je nagrađen mjestom u timu sezone Premiershipa.

Svoj najljepši gol je postigao protiv Boltona prek kraj oktobra 2009. a zajedno sa drugim odbrandbenim igračima je doprinio da ekipa uveže 7 uzastopnih utakmica bez primljenog gola.

Bio je krivac za gol na San Siru protiv Intera ali se u istoj utakmici brzo iskupio upošljavanjem Kaloua za izjednačujući gol.

Pošto je utrka za titulu bila jako teška, Ivanović je u martu, na utakmici protiv Birminghama, zaradio povredu koja ga je prisilila da bude van terena mjesec dana.

Tokom sezone 2010/11 Ivanović je skoro svaku utakmio bio u početnom sastavu što mu je donijelo novi, 5 i pol godišnji ugovor, koji ga za ekipu veže do 2016. godine.

Ivanović je postigao još dosta ključnih golova za klub kao što je pobjednički gol u pobjedi protiv Blackburna (oktobar 2010), kao i gol protiv Spartak Moskve koji je donio prolazak u knockout fazu Lige prvaka.

Rođen 18. veljače 1973 u Kinshasi u Zairu (današnji Kongo).

Makelele je jedini Chelseajev igrač koji je imao čast da se pozicija na terenu nazove po njemu.

Kao četverogodišnjak, 1977. preselio je u Savigny-le-Temple, predgrađe Pariza. Njegov otac Andre-Joseph je također bio nogometaš, igrao je za Congo DR i završio karijeru u Belgijskoj prvoj ligi. Sa 16 godina pridružuje se trening centru u mjestu Brest u kojemu se teško prilagođavao kako mu je to bio prvi put da je daleko od svoje obitelji. U Brestu je naporno trenirao ali u Nantesu je otkrio svoju pravu strast prema igranju. 1991. odlazi u Nantes Atlantique kao 18-ogodišnjak i već tamo se vidjelo da će postati veliki igrač. Početkom 1992-93 Makelele je već bio u Nantesovom prvom timu u prvoj ligi Francuske. Za Nantes je nastupao pet sezona u kojima je pomogao klubu da dođe do polufinala Lige prvaka i da osvoji Francusko prvenstvo godinu prije, 1995. To mu donosi prelazak u Olympique de Marseille za koji je igrao jednu sezonu. Nakon toga odlazi u Celta Vigo gdje provodi dvije uspješne sezone. Sa Makeleleom i još nekolicinom kvalitetnih igrača Celta je postigla povijesne uspjehe kao što su pobjede 4-1 protiv Liverpoola i 4-0 protiv Juventusa u Kupu UEFA. Kroz ovo vrijeme Claude je počeo afirmirati svoju igru kao defanzivni veznjak (eng. "holding midfielder" ili "anchor man").

2000. godine pojačao je redove Madridskog Reala u kontroverznom transferu jer ga Celta nije htjela prodati ako Real ne poboljša iznos odštete. Makelele tada odbija igrati i njegov klub je bio prisiljen prodati ga za 14 milijuna eura, puno manje od iznosa kojim su oni valuizirali veznjaka. U Madridu Makelele znatno povećava broj svojih odličja osvojivši dvije Španjolske lige, Ligu prvaka, Špajnolski super kup, Europski super kup i Interkontinentalni kup. Također, Makelele se promaknuo u jednog od najboljih zadnjih veznih na svijetu. Unatoč svojoj vrijednosti u klubu Makelele je nasuprot njegovih kolega (op.a. Zidane, Figo, Ronaldo,...) imao mala primanja. U ljeto 2003. klub šokantno napušta trener del Bosque nakon čega se pojačavaju Davidom Beckhamom, Robertom Carlosom, Steveom McManamanom i Gutijem. Makelele se zabrinuo za svoju poziciju u momčadi pa traži poboljšani ugovor. Klub zahtjev odbija a ogorčeni Makelele šalje zahtjev za transfer i prelazi u londonski Chelsea. Predsjednik Madridskog kluba neslavno izjavljuje svoje mišljenje o Makeleleu i poručuje da im neće nedostajati:

We will not miss Makélelé. His technique is average, he lacks the speed and skill to take the ball past opponents, and ninety percent of his distribution either goes backwards or sideways. He wasn't a header of the ball and he rarely passed the ball more than three metres. Younger players will arrive who will cause Makélelé to be forgotten.

Njegovo mišljenje se razlikovalo od igrača poput Zidanea koji nakon Makeleleovog odlaska i Beckhamovog dolaska izjavljuje:

Why put another layer of gold paint on the Bentley when you are losing the entire engine?

U svojoj biografiji objavljenoj 2006-e godine, McManaman opisuje Makelelea kao najvažnijeg i najpotcjenjenijeg veznjaka u Realu. Umirovljeni bivši igrač Reala i kapetan Fernando Hierro također kritizira Pereza zbog odlaska Makelelea i zbog razloga njegovog odlaska izjavivši:

I think Claude has this kind of gift – he's been the best player in the team for years but people just don't notice him, don't notice what he does. But you ask anyone at Real Madrid during the years we were talking about and they will tell you he was the best player at Real. We all knew, the players all knew he was the most important. The loss of Makélelé was the beginning of the end for Los Galacticos… You can see that it was also the beginning of a new dawn for Chelsea. He was the base, the key and I think he is the same to Chelsea now.

U ljeto 2003. potpisuje za Chelsea za 16.8 milijuna funti gdje trener Ranieri procjenjuje da će baš on biti baterija tima. Londončani završavaju na drugoj ligaškoj poziciji 2003-04 i bivaju eliminirani u polufinalu Lige prvaka od strane AS Monaca. Uslijed odlaska Ranierija i dolaska Josea Mourinha Makelele postaje ključni igrač u Chelseajevoj uspješnoj sezoni 2004-05 kada su podigli trofeje Engleske lige i Liga kupa. Njegove obrambene kvalitete omogućuju njegovim kolegama u vezi i napadu da se slobodno napadački izražavaju. Mourinho prepoznaje njegove kvalitete i imenuje ga igračem godine. Na završetku sezone 2004-05 Makelele je dobio čast pucati penal protiv Charlton Athletica na dan kada je Chelsea mogao osigurati naslov prvaka. Golman je njegov udarac obranio ali je Makelele ipak uspio pospremiti odbijenu loptu u gol. 2005. odabran je u u "World XI" na FIFPro nagradama od strane 40-ak profesionalsnih nogometaša. Sljedeće sezone dodaje još sjaja svojoj kolekciji trofeja osvojivši Engleski superkup i Premier ligu. 2006. Chelsea gubi od Fulhama koji je sa više igrača zatvarao Makelelea što je rezultiralo lošijoj igri Plavaca pa je Mourinho povukao Lamparda i Essiena dublje u sredinu kako bi Makelele mogao nesmetano ordinirati. 5. studenog u ogledu sa Tottenhamom Makelele zabija svoj drugi gol za Chelsea, spektakularani volej sa ruba šesnaesterca. Taj gol mu donosi najbolji, stopostotni učinak sa jednim udarcem po golu i jednim golom. 2006-e godina Makelele je nekolicinu utakmica nosio kapetansku vrpcu u odsustvu Terryja i Lamparda. Sezone 2007-08 Makelele je igrao skoro sve susrete. Bio je glavna karika tima koji je 2008. igrao finale lige prvaka pod Avramom Grantom koje gube od M. Uniteda.

U srpnju 2008. Makelele je zatražio povratak u Fancusku ligu i Chelsea mu to dopušta - puštaju ga kao slobodnog igrača nakon čega potpisuje za Paris Saint-Germain. 2010 objavljuje da će se umiroviti te godine ali ipak produljuje svoju karijeru na još jednu godinu. Umirovljuje se na kraju sezone 2010-11.

Makelele je uspješno nastupao za Francusku reprezentaciju. Pri kraju 2004-e odlučuje se umiroviti iz reprezentacije sa 33 nastupa ali 11 mjeseci kasnije ipak se vraća sa Zidaneom i thuramom pomoći svojoj reprezentaciji da se kvalificir za Svetsko prvenstvo u Njemačkoj. Na tom natjecanju igra ključnu ulogu u momčadi, Francuska pobjeđuje Španjolce, Brazilce i portugalce. Sa Vieirom je činio jedan od najboljih veznih redova na natjecanju. Nakon poraza od Italije lutrijom jedanaesteraca Makelele je odigrao još kvalifikacije za Euro 2008 nakon čega odlazi iz reprezentacije.

Napisao: Tinmar

Rođen 29. kolovoza u Saltcoastu.

Sedmi je na Chelseajevoj listi najviših nastupa i jedan od najpouzdanijih i najkonstantnijih braniča koje je londonski klub imao.

Rane godine

Primjećen kada je igrao za Beith Junioese Clarke je počeo svoju profesionalnu nogometnu karijeru u St. Mirrenu. Clarke je u početku bio u ograničenom ugovoru sa St. Mirrenom dok je učio nauku inžinjera instrumenata. U veljači 1987. odlazi u Chelsea za 422,000 funti.

Chelsea

Steve je u početku bio hrabri napadački desni bek i često je pridonosio golovima i asistencijama. S vremenom postao je solidni defenzivno orjentirani stoper čija je snaga bila u odličnom čitanju igre. Prema kraju svoje karijere sve je više igrao kao branič u posljednjoj trojci formacije. Bio je dio momčadi koja je osvojila FA kup 1997., Liga kup 1998. i UEFA-in kup pobjednika kupova 1998. Malo kasnije 1998. utakmica protiv VfB Stuttgarta u Stockholmu bila je Clarkova zadnja u plavome dresu. Inače je bio vrlo popularan igrač, 1994. je proglašen od strane navijača za igrača godine a 2005. je zauzeo svoje mjesto u najboljih XI. Chelseaja ikad gdje je okupirao mjesto desnog beka.

Menadžment

Newcastle United

1998. Clarke odlazi u Newcastle United i obnaša dužnosti pomoćnog trenera Ruudu Gullitu, njegovog bivšeg šefa u Chelseaju. Kada je Gullit napustio klub Clarke je preuzeo momlčad na jednu utakmicu koji gubi 5-1 od manchesterskog Uniteda.

Chelsea

Nakon ograničene uloge kao trener omladinske momčadi Clarke je promoviran u pomoćnog trenera Joseu Mourinhu 2004. Njih dvojica osvajaju dvije lige, jedan FA kup te dva Liga kupa. Napušta klub zajedno sa Mourinhom, na njihova mjesta dolaze Avram Grant i Henk ten Cate. Clarke bi vjerojatno i bez te odluke i sam napustio klub jer tražio priliku da sam vodi neki klub. Navijačima Chelsea je ostao drag i svi cijene njegovu odanost i zalaganje koje je posvetio klubu.

West Ham

U rujnu 2008. Clarke je dao ostavku u Chelseaju u nadi da će se pridružiti svome prijatelju Zoli u West Hamu. Chelsea odbija zahtjev jer želi kompenzaciju u vrijednosti od dvije godine njegovih dobivanja. Nakon kompromisa s obje strane postao je pomoćni trener West Hama 15. rujna te godine. 2009. West Ham završava deveti u ligi što donosi produljenje ugovora Clarkeu i Zoli i time Clarke postaje najplaćeniji pomoćnik trenera na otoku. Sljedeće sezone klubu nije dobro išlo, zamalo izbjegavaju pad iz lige. Nedugo zatim, 2010. nakon odlaska Zole i Clark odlazi iz osobnih razloga.

Liverpool

10. siječnja 2011. postaje pomoćni trener tima u Liverpoolu sa Kennyjem Dalglishom koji mu je nadređen. U Liverpoolu su ostvarili dobar uspjeh, u prosjeku osvajaju dva boda po utakmici a i obrana puno bolje izgleda. Obojica su potpisala produljenje ugovora na tri godine. Nedugo zatim nakon odlaska Sammyja Leeja Clarke zauzima njegovo mjesto i postaje asistent Dalglishu.

Napisao: Tinmar

Arjen Robben, (Bedum, 23. siječnja 1984.), nizozemski je nogometaš koji trenutno igra za Bayern München. Iako je ponekad na napadačkoj poziciji, njegova najčešća pozicija je vezni igrač. Nastupa i za nizozemsku reprezentaciju, s kojom je igrao i na EP-u 2004., SP-u 2006. i EP-u 2008. Robben je profesionalni nogomet počeo igrati Groningenu; 2002. godine je potpisao za PSV Eindhoven. Nakon PSV-a odlazi u Englesku i potpisuje ugovor s londonskim Chelseajem. Za Chelsea je debitirao 2004. godine, a postaje i Premiershipov igrač mjeseca. Nakon treće sezone u Engleskoj, Robben odlazi u španjolski div Real Madrid za 35 milijuna €. U međuvremenu je proglašen legendom Plavaca. U prvoj sezoni igranja za Real Madrid, klub osvaja ligu, što je bio četvrti Robbenov naslov u šest godina. U kolovozu 2009., Robben odlazi u Bayern München za otprilike 25 milijuna €. U debiju za bavarski klub, postigao je dva pogotka.

Učinak u CFC-u: 67 utakmica / 15 golova.